Nedavno obavljeno istraživanje ukazuje da ova prašina može predstavljati značajne zdravstvene izazove te zakomplikovati dugotrajna istraživanja i boravak na Crvenoj planeti. Ove opasnosti naglašavaju kompleksnost dizajniranja misija u kojim će astronauti biti sigurni od opasnosti u okruženju.
Marsovska prašina se sastoji od ekstremno malih čestica koje sadrže silicijum-dioksid, gips, perhlorate i nanofazne okside željeza.
Ove čestice su gotovo 25 puta tanje od ljudske dlake i mogu duboko prodrijeti u pluća te na kraju ući u krvotok.
Džastin Vong, koautor istraživanja i student medicine na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji potvrdio je ove navode.
Dugoročni efekti na zdravlje bi mogli biti slični onima koji su uzrokovani izlaganjem azbestu na Zemlji, a oni uključuju teške respiratorne bolesti. Za razliku od prašine na Zemlji, koja vremenom postaje glatka, marsovska prašina ostaje oštre i hrapava. Zbog toga bi bila posebno iritantna za osjetljiva plućna tkiva. Osim toga, perhlorati otkriveni u tlu Marsa predstavljaju rizik od disfunkcije štitnjače i aplastične anemije, što potencijalno može ugroziti zdravlje astronauta tokom dužih misija.
Međutim, izloženost marsovskoj prašini ide dalje od opasnosti po zdravlje. Problem je i nakupljanje prašine te negativan uticaj na opremu. Prašina konstantno pada s neba i zadržava se na površini. Ogromne oluje prašine mogu prekriti cijelu planetu te iza sebe ostaviti debeo sloj, što može učiniti solarne panele neefikasnim. Pored toga, prašina može ometati napajanje energijom i osjetljive naučne instrumente.
Prošle lunarne misije poput Apolla su pokazale kako prašina može biti problematična, zadržavati se na odijelima i ulaziti u kabine. Na Marsu se mogu očekivati još veći izazovi ovog tipa zbog toksičnog sastava i postojnosti prašine. S obzirom na ogromnu udaljenost od Zemlje, brzo povratno putovanje nije moguće, a kašnjenje u komunikaciji otežava podršku u realnom vremenu.
Astronauti će se morati oslanjati na robusnu medicinsku infrastrukturu na Marsu. Kako bi se izborili s ovim rizicima, inženjeri razmatraju sisteme filtriranja zraka, odijela koja se sama čiste, kao i tehnologije elektrostatičkog odbijanja. Sve to zahtijeva pažljivo planiranje.
Marsovska prašina neće biti najopasniji aspekt misije, predstavljaće realnu opasnost. Uz pravu pripremu, to je nešto što se može kontrolisati, tvrde naučnici.




































