Bilo da su politički ili socio-ekonomski, kolektivni ili individualni, protesti se dešavaju na svim meridijanima i ulična demokratija jača. Svjedočimo kako ljudi sve češće iskazuju negodovanje, a ciljevi sve brže nadraštaju neposredni povod bunta, zadirući u korijene nepravde.
Aktivista i jedan od mnogobrojnih organizatora i učesnika protesta Dževdet Pepić u protestima vidi najdemokratskiji čin i korak u borbi protiv nepravde.
„Ja često postavljam pitanje da li oni koji su organizovali proteste protiv nekoga sada im smeta kada neko organizuje proteste pritv njih“, kazao je Pepić.
Dok su građani na ulicama iskazivali nezadovoljstvo i tražili pravdu, nezadovoljstva je bilo i u Skupštini, među poslanicima – jer im se mišljenja o izmjenama Zakona o javnim okupljanjima, koje podrazumijevaju njihovu zabranu, nijesu podudarala. No, kako se čini u posljednje vrijeme, prašina se samo slegla jer izmjene niko više i ne pominje. Iz vladajuće većine ipak kažu da je zakon i dalje u proceduri.
Dragan Bojović, predsjednik Zakonodavnog odbora, rekao je da se imjene zakona i dalje razmatraju.
“Ali važno je da usaglašavanje propisa bude zasnovano na uporednoj praksi i standardu zaštite prava i sloboda kako bi se zadržala suština javnog okupljanja, kao načina izražavanja stavova građana u demokratskom poretku“, naveo je on.
U opozicionom DPS-u smatraju da prijedlog zakona više ne postoji.
„Shvatili smo da takvo zakonsko rješenje ne može da ide i da su ga iz tih razloga povukli. Tim rješenjem se htjelo ugušiti da ljudi izraze svoju volju, što je zakonski legitimno i dozvoljeno, jer govorimo o antiustavnom rješenju koje je skrajnuto”, kazao je Oskar Huter.
Iz ugla sociologa, protest je opomena nesigurnog i nezaštićenog građanina institucijama koje ne rade kako treba. Crna Gora je mala država, i grupica ljudi, kaže struka, može da napravi pritisak na vlast.
Milena Jelić-Šuntić, sociološkinja, rekla je da ima volje, ali mi smo polarizovano društvo i svi neki veći javni skupovi kod nas karakterišu se da smo za ili protiv neke partije i upravo je to razlog da građani masovno ne izlaze na proteste.
Saglasni su sagovornici RTCG-a da su dva najveća protesta u 2025. bila na Kruševom ždrijelu i u Botunu. Iako djeluje da mnogi protesti nijesu dali rezultate, Pepić ne misli tako.
Iako se možda čini da Crna Gora nema bogatu istoriju protesta, itekako ih je bilo. Podsjetimo se AB revolucije, antiratnih 90-ih, socio-ekonomskih zbog povećanja cijena struje, okupljanja DF-a ispred zgrade Skupštine protiv vlasti nekadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića, litije, mirnih okupljanja zbog žrtava femicida, protiv rata u Ukrajini, ekoloških za zaštitu Tare, do onih s najtužnijim motivom, čiji su učesnici bili najuporniji, na Kruševom ždrijelu.




































