On je Pobjedi kazao da, bez obzira na sve, aktuelni pad investicija je sigurno dijelom uslovljen političkom nestabilnošću u čijoj je osnovi upravo ideološki jaz koji bi mogao rezultirati višim ili manjim nivoom ekonomske slobode na koju se direktno naslanjaju tokovi kapitala. Politička stabilnost je, prema njegovim riječima, preduslov sigurnosti bez koje nema značajnijih tokova kapitala.
„Imajući u vidu brojke mogli bi donijeti negativan zaključak, međutim ima tu i mnogo drugih činilaca unutrašnjeg, ali i spoljašnjeg karaktera, koji mogu biti, prvenstveno, pod uticajem aktuelne geopolitičke situacije, što dodatno unosi nesigurnost u tokove kapitala, naročito ka destinacijama koje lako mogu biti pod uticajem te nestabilnosti, ali i zbog ideoloških i drugih neekonomskih razloga“, rekao je Kostić, koji je i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP).
Ukupan odliv stranih direktnih investicija u prvoj polovini godine veći je 20,41 odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period. Preliminarni podaci Centralne banke (CBCG) pokazuju da je ukupan priliv stranih direktnih investicija u prvih šest mjeseci iznosio 448,57 miliona eura.
Istovremeno, iz države se odlilo 213,31 milion eura, pa je neto priliv stranih direktnih investicija u prvih šest mjeseci iznosio 235,26 miliona, što je 4,15 odsto manje nego u istom periodu prošle godine. Odliv po osnovu ulaganja rezidenata u inostranstvo iznosio je 51,86 miliona, dok su povlačenja sredstava nerezidenata investiranih u Crnu Goru iznosila 161,45 miliona.
Kostić smatra da je sa stanovišta perspektive razvoja za zemlju primaoca investicija značajniji podatak o neto iznosu nego o ukupnom prilivu.
„Bitniji je, dakle, podatak koliko je investicija – kapitala ostalo u zemlji od onoga koliko je kapitala ukupno pristiglo u zemlju. Takođe, od samog priliva značajniji je podatak o odlivu kapitala jer „bjekstvo“ kapitala može preko noći da izazove značajna finansijska pomjeranja, odnosno nestabilnosti finansijskog sistema koji može da ugrozi čitavu privredu“, naveo je Kostić,
On je dodao da je takvih primjera mnogo, naročito iz ekonomske istorije malih zemalja kao što je Crna Gora.
„Generalno uzev, uprkos rastu priliva stranih direktnih investicija od 6,14 odsto, trend se ne može ocijeniti povoljnim jer je odliv investicija bio intenzivniji i nadilazio je priliv“, saopštio je Kostić.
On smatra da je to podatak koji ne ohrabruje, naročito ako se sagledaju njegovi uzroci.
Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
„Osnovni razlog jeste smanjenje ulaganja u preduzeća i banke, koje iznosi nešto preko 35 odsto, što je vrlo visok i značajan pad. Naravno, treba sačekati sa konačnom ocjenom da li se radi o trendu ili je to prolazna oscilacija, jer ako je riječ o trendu, onda je to problem koji zahtijeva rješavanje“, objasnio je Kostić.
On je naveo da su državi poput Crne Gore potrebne daleko veće strane investicije, koje bi, prema pocjenama, treabalo da budu između petine i četvrtine bruto domaćeg proizvoda (BDP).
„Kao što vidimo, priliv koji Crna Gora bilježi je daleko manji i to je rezultat mnogo činilaca koji bi zahtijevali široku eksplikaciju. Suštinski, da bi formirali makar bilo kakvu predstavu o tom procesu, treba da znamo da kapital putuje tamo gdje su mu uslovi povoljni za profit, ali ključni činilac je gdje mu je garantovana sigurnost“, rekao je Kostić.
On je dodao da razloge za manjak kapitala prvo treba tražiti u zemlji primaoca.
„Kad kažem da su Crnoj Gori neophodne strane direktne investicije, pod time, prije svega, podrazumijevam potrebe razvoja. Ako kapitala nemate, nema ni razvoja. Možete da pozajmljujete, ali u ograničenom okviru, onoliko koliko možete da vratite. Ukoliko u samo jednom trenutku ne ispunite očekivano, vaš se kapacitet zaduživanja smanjuje, a to opet znači manje razvoja“, kazao je Kostić.
On smatra da je raspolaganje kapitalom potreban, ali ne i dovoljan uslov.
„Potrebno je znanje, a kapital po svojoj prirodi generiše znanje ili insistira na njemu, tako uz kapital dolazi i takozvani know-how. Pored te osnovne komponente, on donosi i uravnoteženje platno bilansnih pozicija, rast produktivnosti i slično. Dakle, mi koji imamo deficit kapitala, ako želimo razvoj, moramo ga nabaviti“, saopštio je Kostić.
Prema podacima CBCG priliv stranih direktnih investicija u formi vlasničkih ulaganja u prvoj polovini godine iznosio je 267,72 miliona eura, što čini 59,68 odsto ukupnog. Od toga je u nekretnine uloženo 228,86 miliona, a u preduzeća i banke 38,86 miliona eura.
Kostić je saopštio da, iako su strane direktne investicije prijeko potrebne Crnoj Gori, to ne znači da je svaka struktura dobra.
„Naprotiv. Upravo zbog potencijalno štetnog uticaja na društveno-ekonomski razvoj tim procesom se upravlja pa postoji ili bi morala postojati politika o stranom investiranju sa jasnim prioritetima razvoja zemlje, odnosno sektorima u kojima je zemlji potrebno ulaganje. Međutim, ti prioriteti bi morali biti utvrđeni „višim“ dokumentom ili strategijom razvoja“, saopštio je Kostić.
Prema njegovim riječima, ukoliko nema jasno definisane strategiju razvoja, nije moguće ni definisati sektore ili prioritete usmjeravanja stranog ulaganja u domaću privredu, odnosno nije moguće definisati načela, ni kriterijume politike stranog ulaganja.
„Nažalost, u tom slučaju taj se proces odvija po inerciji. Dakle, višak inercije je pokazatelj manjka planiranja i upravljanja procesom. Da nije tako, podaci koji već duže vrijeme pokazuju otklon ka ulaganjima u nekretnine bili bi drugačiji – bili bi obrnuti ili makar sa znatno manjom razlikom između ulaganja u preduzeća i banke i nekretnine. Ovako, stanje je takvo kakvo jeste“, rekao je Kostić.
On smatra da se tu nesumnjivo radi o trendu koji se i dalje nastavlja i sva je prilika da će se nastaviti i u budućnosti.
„Crnoj Gori je prijeko potrebno ulaganje u privredu, opet kažem ne u svaki dio privrede jednako, iz razloga što strana akumulacija, štednja koja dolazi u Crnu Goru i realizuje se u njoj mijenja lice crnogorske ekonomije na ovaj ili onaj način, već zavisno od toga na koji tip formiranja tražnje utiče. Tražnja za nekretninama podiže njihove cijene i čini ih biznis barijerom za privredu, a utiču i na sniženje ličnog standarda građana koji sada na mnogo teži način ili nikako ne mogu doći do sopstvene nekretnine“, objasnio je Kostić.
On je naveo i da se cijene nekretnina ugrađuju u cijene drugih proizvoda i usluga pa postoji pritisak na inflaciju – opšti rast cijena.
„Na taj način strana štednja, koja je posljedica viših stranih dohodaka, nameće standarde u potrošnji crnogorskim građanima sa mnogo nižim dohocima i kroz pritisak na rast cijena – osiromašuje ih“, upozorio je Kostić.
Prema njegovim riječima, da bi se povećale strane direktne investicije i promijenila njihova struktura, na scenu treba da stupe razne politike i sadejstvom između njih treba obezbijediti stimulaciju ulaganja u privredu, a destimulaciju investiranja u nekretnine.
„U tome najviše kapaciteta ima fiskalna politika i ona bi trebalo da bude spiritus movens tih politika. Da se o ovome ranije vodilo računa, sasvim sam siguran da do enormnog rasta cijena nekretnina ne bi došlo u Crnoj Gori, jer za to ne postoje tržišni razlozi, kao i da bi situacija bila mnogo bolja nego što je sada. Ovako, država će morati na teži i skuplji način preko budžeta, novcem građana, da ispravlja ovu tržišnu anomaliju, kojoj je kumovala sopstvenim nečinjenjem, gradnjom stanova po subvencionisanim cijenama nadajući se da će vještački oboriti tržišnu cijenu nekretnina. Ishod je neizvjestan, ali ono što je izvjesno jeste da nas sve to skupo košta, jer pare nijesu Vladine, već kroz porez uzete od nas“, zaključio je Kostić.
