“Jer, da se ne lažemo ovaj papir, ovu inicijativu, nije sastavljao Danijel Živković. Pravi autor je Milo Đukanović, a pravi motiv je očaj. Iza njega stoje svi oni koje smo suspendovali, uhapsili, smijenili ili im onemogućili da komanduju kao što su to radili decenijama, švercerski, partijski, kriminalno. Ovo je posljednji pokušaj da se zaštite ljudi koji su u srcu institucija štitili mafiju, prikrivali zločine i kontrolisali ubistva. I sada, kada su izgubili sve, pokušavaju da uzdrmaju ono što se najviše boje, sektor bezbjednosti očišćen od kriminalnih struktura koje su stvarali”, saopštio je Krapović.
Postavio je pitanje “Šta im danas smeta?
“Smeta im istina što je sektor bezbjednosti krenuo u dubinsku reformu, jer su oni Crnoj Gori ostavili razoren sektor bezbjednosti koji se je po potvrdjenim optužnicama i donijetim presudama, bio pretvoren u klasičnu slugansku ispostavu organizovakog kriminala.
Smeta im veting, jer je do sada preko 150 uniformisanih lica suspendovano i to ne na osnovu rekla-kazala, već na osnovu dokaza, bezbjednosnih provjera i veza sa kriminalnim strukturama. I to je samo početak, ono što tek slijedi.
Smeta im direktor Uprave policije Lazar Šćepanović, jer nije spreman da štiti njihove i bilo čije dtuge direktive, već građane.
Smeta im Danilo Šaranović, jer prvi put neko u Ministarstvu unutrašnjih poslova otvara dosijee nerasvijetljenih ubistava, uključujući i najosjetljivija političko-kriminalna ubistva iz devedesetih. Panika zbog toga raste, jer se zna gdje ti tragovi vode.
Smeta im Aleksa Bečić, jer je pred cijelom Crnom Gorom dokumentovao da je Đukanovićeva vlada dijelila lične karte i oružane listove vođama zemunskog i surčinskog klana. To ne opraštaju. Jer istina boli više nego poraz.
Smetam im ja, jer ne pristajem na ucjene. Jer u sektoru odbrane primjenjujem vetting, otkrivam zloupotrebe, podnosim krivične prijave, i imam ono što njima nedostaje, kičmu da se izborim sa kriminalom koji su za sobom ostavili.
Smeta im odlučna borba i svakodnevne akcije protiv duvanske, narko, ekološke mafije, kao i činjenica da je danas broj ubistava (koji su posledica klanova nastalih u vrijeme njihivog sistema) nekoliko puta manji nego u njihovo vrijeme i da je sada gotovo 100% rasvijetljenost najtežih krivičnih djela ubistava i pokušaja ubistava.
I ne treba više da se nagađa, iza gotovo svih protesta protiv sektora bezbjednosti, iza hibridnog rata u medijima koje kontroliše Aco Mijajlović, stoji lično Milo Đukanović. Zajedno sa Zoranom Lazovićem i strukturama koje su postavljali, komandovali, organizovali i štitili.
A šta pokušavaju?
Da parališu sistem, kao što su to radili mjesecima, dizanjem buke oko nabavke vozila, da bi policiju ostavili bez osnovnih sredstava; izmišljanjem afera oko zakona pred izbore, da bi spriječili kadrovsko jačanje službi; fabrikovanjem lažnih skandala oko biračkog spiska, uoči izbora u Podgorici i Nikšiću; zloupotrebom tragedije na Cetinju i svakog drugog teškog događaja u političke svrhe; pokušajem diskreditacije procesa vettinga, jer znaju šta slijedi; i naravno, kontinuiranim napadima na Šćepanovića, Novovića, Šaranovića, Bečića i sve koji više ne igraju po notama mafije.
Ovo je njihov strah. Naš posao je da ih podsjetimo čega se tačno boje. Boje se što se bliži rasvjetljavanje ubistava Žugića i Belog Raspopovića. Boje se što su im direktori policije pod istragama. Boje se zakona. I boje se naroda koji je konačno dočekao da neko kaže: ovo je država, a ne njihova imovina.
Zato neka slobodno predaju interpelaciju, ako ima dovoljno onih koji će staviti potpis sa onima koji su bezb jednosni sektor pretvorili u ispostavu kriminala. Da se prebrojimo. Da vidimo ko je za kriminal, a ko protiv njega. Ko radi za Mila i Zorana, a ko za državu i građane”, poručio je Krapović.




































