Postavku je u izložbenom prostoru Tvrđave – Besac Heritage Retreat na Virpazaru otvorila sama umjetnica između ostalog i sledećim riječima:
„Crnogorske planine su uvijek bile simbol snage, ponosa i trajanja. … Tišina među planinama nije samo mir prirode, već i prostor za razmišljanje. …Zato je ta tišina posebna. Ona ne guši, već oslobađa. U njoj planina govori bez riječi, a čovjek uči da sluša srcem”.
Za Marijino likovno stvaralaštvo Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti kaže:
„Arhetipske predstave iz kojih se konkretizovao njen likovni izraz Marija nalazi u intimnim, emotivnim i perceptivnim doživljajima prirodnih fenomena, koje je u svojoj podsvijesti akumulirala od ranog djetinstva. Sazrijevanjem njenog psiho – fizičkog bitka, samospoznajom i asimilacijom univerzalnih vrijednosti, ona ih je iskustveno transponovala u samosvojan stvaralački čin. Priroda je za nju postala metafizičko područje koje je sagledala kroz ekvivalent materijalne i duhovne trijade: tame podzemlja u kojem se rađa nesvjesno; preko tla, područja svjesnog; prema svjetlosti koja se uzdiže ka nadsvjesnom, svjetlosti koja „sjeme” zakopano u zemlji, tami, ponovo „oplođuje”, dok slojevito kadriranje na grafičkim listovima i crtežima animira solistički ciklus neprestanog uzdizanjai poniranja, rađanja i umiranja.
Zapravo, sinhronizacija elemenata transcendentalnog i realnog aktivizma otjelotvorena je u njenom likovnom djelu kao lirsko – poetska fiksacija.”
