Iako je zlostavljanje na radnom mjestu regulisano posebnim Zakonom – od 2012. do 2022. godine, do koje ima posljednjih dostupnih podataka, donijeto je samo 7 pravosnažnih presuda za mobing. Razlog ovako malog broja presuda je i nedostatak specijalizovanih sudova za radne sporove na čiju potrebu još od 2014. godine ukazuju iz Unije slobodnih sindikata. Naglašavaju i određene kontradiktornosti u aktuelnom zakonodavstvu…
“Postoji zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji je poseban zakon koji reguliše ovu materiju i koji je jasno odredio postupak koji se prije svega mora pokrenuti na nivou poslodavca, a kasnije pred agencijom za rješavanje sporova i inspekcijom rada koja ima svoje odredjene nadležnosti i u konačnom suda, sa druge strane zakon o radu u dijelu koji se odnose na zaštitu od mobinga i zaštitu od diskriminacije zaposlene upućuje da kao prvi korak moraju ići na agenciju za mirno rješavanje sporova. Dakle, mi tu već imamo koliziju u zakonu i to buni mnoge zaposlene i osujećuje u namjeri da pokrenu postupke”, objasnila nam je pravna savjetnica USSCG, Ivan Mihajlović.
Da je mobing na poslu teško dokaziv, često je i razlog zašto ga žrtve ne prijavljuju.
“Ako mu se ne sviđate fizički, psihički, ako imate neke svoje stavove, a oni se ruše sa stavovima pretpostavljenog, onda ste vi u problemu. Koliko dugo ste već u tom problemu i zašto do sada niste prijavili mobing? Pa zato što sam čula da se teško dokazuje, a nemam namjeru da snimam nikoga, to nije ljudski i nije dozvoljeno, a nekog da imate za svedoka, u današnje vreme niko neće da svedoči”, rekla nam je gospođa koja je doživjela mobing na poslu.
Zabrinjava i činjenica da visok procenat mladih i ne zna šta tačno predstavlja mobing. Prema rezultatima nevladinog sektora, četvrtina mladih zaposlenih ne zna ili nije sigurna šta je mobing, dok gotovo polovina ne zna svoje obaveze u vezi s prijavljivanjem mobinga. Generalni sekretar Mreže za mlade Vladimir Perazić smatra da neinformisanost mladih može ohrabriti počionioce mobinga da nastave sa takvim ponašanjem, budući da znaju da su manje šanse da će biti uhvaćeni ili sankcionisani.
“Mislim da to možemo najbolje riješiti prevencijom, u tom kontekstu, organizovanja više obuka, da im približe radno pravo, da bi bili informisani koje su to njihove obaveze ali i prava da bi mogli zaključiti šta je to što je nedozvoljeno ponašanje, šta prelazi i ulazi u mobing”, rekao nam je generalni sekretar MMCG, Vladimir Perazić.
Žrtve mobinga nasilje često ne prijavljuju zbog straha od stigmatizacije, pritisaka ili gubitka posla.
“Da se to neće sankcionisati, da će to možda umanjiti vrijednost na njegovom poslu, da će to na kraju eskalirati otkazom na poslu, da će ispasti on kriv”, navela je neke od razloga zašto žrtve ne prijavljuju mobing, psihološkinja, Stela Burzanović.
A posljedice po mentalno zdravlje mogu biti ozbiljne i dugotrajne.
Neke od njih su kako Burzanović objašnjava demotivacija, zatvaranje u sebe, manjak komunikacije, manjak zadovoljstva poslom i odnosima na poslu, a sve će se to reflektovati i na njegov privatni, svakodnevni život, a može biti i druga strana da to kod žrtve dodatno izaziva nervozu i agresiju, ljutnju i bijes.
Bez specijalizovanih sudova, jasnih procedura i stvarne podrške institucija, mobing u Crnoj Gori ostaje gotovo nekažnjiv. Dok se zakoni sudaraju, a postupci traju godinama, žrtve gube zdravlje, dostojanstvo i posao. U takvom sistemu, ćutanje postaje jedina zaštita, a zlostavljanje na radnom mjestu društveno tolerisana pojava.
