– Ova internacionalna koprodukcija je više od jedne umjetničke premijere – ona je dokaz da pozorište može i mora biti most koji spaja različite kulture, priče i emocije – kazala je direktorica Gradskog pozorišta Podgorica, Sandra Vujović.
Dijalog
Vujović je naglasila da je memorandum koji su potpisali predvodnik novog doba saradnje i razmjene između institucija iz Crne Gore i regiona.
– Vjerujem da dijalog među pozorištima postaje najjači upravo kada gradimo zajedničke predstave, razmjenjujemo iskustva i stvaramo prostor za teatar koji iskreno komunicira s društvom i reflektuje njegove teme – kazala je Vujović.
Drama „Lov na vepra“ crnogorske autorke Marije Sarap predstavlja snažan umjetnički izraz o iskustvu žene na Balkanu – žene koja je marginalizovana, isključena i protjerana jer se ne uklapa u očekivane društvene modele supruge i majke.
– Dramski tekst ,,Lov na vepra“ nastao je sublimacijom moja dva dramska teksta ,,Plan B“ i ,,Lov na vepra“ koji su pisani za pozorište u različitim vremenskim distinkcijama. Nasiljem se prikrivamo i razotkrivamo, zavisno od boli koja nas ,,nosi i progoni“. Suočenje sa strahom je posebna dimenzija ljepote i ružnoće od koje se može izginuti bez krika, ostati zaleđen u tempima tuđih dimenzija, može se načisto poludjeti. Zato je nama piscima dato Ovo. Možemo lizati svoje rane, kopajući tjeskobe porodičnog nasljeđa, suza, nametnutih obrazaca i ostalih triger stanja. Ko će nam svima kazati da imamo pravo na sopstvo, da bismo vidjeli bolje i postali vlasnici svojih odluka! Katarzičko stanje nije cilj, već dio procesa, kojem težim. Nema direktne namjere. Linije se same ispisuju, likovi izgovaraju svoje replike, dok se vi čudite i čudite, kako ih ranije niste i/ili jeste čuli. Ovo smo svi mi. Jurimo svoje demone. Svinje. Divlje veprove. Popravljamo nepopravljivo ili konačno kapiramo da ima još vremena. Zato nek se svako od vas uhvati svoga posla i pravac u šumu po svoje parče demona. Drugačije ne može, vjerujte – navela je Sarap u eksplikaciji.
Novi izazov
Ansambl predstave čine: Vukan Pejović i Đorđije Tatić iz Crne Gore, te Ana Stojanovska, Iskra Vetirova i Mina Jelušić Jerinić iz Sjeverne Makedonije. Izbor kostima, scenografije i muzike uradila je NatašaPoplavska.
Prema riječima Vukana Pejovića, rad na predstavi je bio izazovan i zahtjevan.
– Sama činjenica da radimo tekst koji je svedena verzija nečijeg života, predstavlja ogromnu odgovornost za sve nas koji treba da odigramo i ispričamo tu priču na vjerodostojan i tačan način, nadajući se da ćemo dotaći univerzalne teme koje će se ticati svih, a koje su, nažalost, sve zastupljenije i problematičnije u našem društvu i u svijetu. Vjerujem da pozorište i dalje ima snagu da nas zamisli, izazove emociju i podsjeti na ono toplo ljudsko, suštinsko i nesavršeno, što često zaboravimo u svakodnevnoj trci i borbi za nekim ,,boljim životom – kazao je Pejović.































