Navodi da je privilegovan što može da se bavi poslom koji voli.
Podsjeća da je bez bilo kakve ambicije, nakon teške povrede kao igrač, došao na jedan trening u školi rukometa koju je tada pokrenula bivša rukometašica Nataša Cigankova.
“Tražila je da joj pomognem, jer smo se poznavali kao igrači. Bez bilo kakve ambicije i razmišljanja došao sam da pomognem, a sve je tako krenulo od tog jednog treninga i velike ljubavi koja je nastala. Od prvog dana sam pronašao sebe u tome i uživam u svakom danu. Osjećam se privilegovano što mogu da radim posao koji volim i koji mi je i nakon 25 godina opsesija, a ne samo posao, jer se još nijesam umorio od svega”, poručio je Adžić.
Ističe da je Crna Gora ostvarivala nevjerovatne rezultate, imajući u vidu da u našoj zemlji ima svega oko 30 profesionalnih rukometašica, navodeći da je osvajanje Evropskog prvenstva 2012. protiv Norveške bila “kruna vjerovanja” u sve što su radili.
“Imali smo jedan mali kolektiv, mali izbor igrača, a dobili smo jednu Norvešku, čije možda jedno selo ima više profesionalnih rukometašica nego cijela Crna Gora. U Crnoj Gori sve počiva na ženi. Kada ta žena, iz takvog ambijenta i sa takvom genetikom počne da vjeruje u sebe i kada se skupi dvadesetak takvih djevojaka, onda je sve moguće. To smo i dokazali, ali je to teško objasniti i ponoviti, iako smo i nakon toga pobjeđivali Norvešku”, istakao je Adžić.
Navodi da ne voli da gubi, ali da se uvijek trudio da iz poraza nešto nauči, kao i da to ne utiče mnogo na njega.
Na konstataciju voditeljke da je previše skroman, Adžić navodi da se raduje što je takav i da ga je to održalo u životu i omogućilo da ostvari dobre rezultate.
“Jedan od najupečatljivijih momenata u karijeri je doček nakon što smo osvojili medalju na Olimpijskim igrama. Ne samo na trgu, već i od aerodroma do centra grada. Gledanja svih tih ljudi pored puta i na samom trgu je za mene bilo nevjerovatno”, kazao je Adžić.
Objašnjava da mladi što ranije moraju da počnu da se bave sportom, te da se promijenio način treniranja u posljednjih 10-20 godina.
Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
“Rukomet je danas mnogo brži, a uveliko se radi na tome da se još pojednostave pravila, da rukomet bude globalniji. Sa pojednostavljenim pravilima, ograničenjem napada prije svega, rukomet bi bio bliži košarci u tom smislu”, kazao je Adžić.
Djeca koja su konstantno pod pritiskom roditelja o treniranju i uspjehu u sportu, kako kaže, rijetko uspiju u sportu.
“To je potpuno pogrešno. Moje iskustvo, ako se vratim godinama unazad i sve generacije koje sam trenirao, ne znam možda nijednu ili možda svega jedno dijete koje je bilo tako forsirano od roditelja da je uspjelo u karijeri”, istakao je Adžić.
Govorio je i o zahtijevnosti trenerskog posla, navodeći da je on sada mnogo zahtijevniji nego dok je bio u Budućnosti, jer nije stalno uz porodicu. Navodi da je po prirodi radoholik, ali i da voli da čita kada nema puno obaveza.
Adžić je rođen u Beranama, ali je praktično cijeli život proveo u Podgorici. U emisiji “Iz drugog ugla” govorio je o djetinjstvu i odrastanju u Podgorici. Osnovnu školu završio je na Zabjelu, a srednju – dvije godine Trgovinske, a dvije Elektro škole. Nakon toga upisao je i Pomorski fakultet u Kotoru, ali ga je zbog rukometa brzo napustio. U 38. godini završio je Fakultet za sportske trenere u Nikšiću.
Cijelu emisiju možete pogledati na linku:
