Kako kažu, Crna Gora se sada nalazi na takvoj prekretnici, ne kao nacija podijeljena političkim neslaganjem među jednim narodom, već kao zemlja razbijena na suprotstavljene tabore koji više ne govore istim vrijednosnim jezikom niti se međusobno prepoznaju kao dio istog svijeta.
“Podijeljeni smo više metafizikom ili njenim nedostatkom nego čak i politikom, i razdvojeni nekompatibilnim tumačenjima zajedničke istorije, vrijednostima i vizijama crnogorske budućnosti.”, ističu iz CKP-a
Naše podjele, dodaju oni, nijesu obične varijacije mišljenja unutar nacije, već suparničke, oslonjene na oštro suprotstavljenim načelima i nacionalnim vizijama.
“Granice nijesu povučene samo između politika i ideologija u tradicionalnom smislu, već i između civilizacijskih orijentacija sad već podijeljenih nacija, nekompatibilnih identiteta i vrijednosnih sistema. Jedna strana nastoji samo opstati i sačuvati ono što je preostalo. Drugu pokreće želja za dominacijom, (samo)negiranjem i brisanjem u svakom smislu – kulturno, politički, identitetski – sve dok ništa od ne ostane od onoga što Crnu Goru i Crnogorce čini samosvojnima.”, navodi se u saopštenju.
Oni su kazali da bi država funkcionisala, mora počivati na nečem dubljem od birokratske procedure, ali i da mora pretpostavljati zajednički identitet, zajedničku sudbinu, vrijednosti i razumijevanje pravde.
“Aristotel je u svojoj Politici opisao grad ne kao puki skup atomizovanih pojedinaca, već kao moralnu zajednicu usmjerenu prema dobrom životu. Tamo đe taj zajednički telos nedostaje, ne može postojati stvarna vladavina naroda, već samo iluzija o njoj.”, kažu iz te partije.
Prema njihovim riječima, države ne propadaju kada njihove vlade padnu, kao i da one propadaju kada se njihovi ljudi više ne sjećaju ko su, kada zaborave da imaju pravo oblikovati budućnost u skladu sa svojim nacionalnim interesom, prirodom i svrhom, ali da nacija traje samo dok traje kolektivno sjećanje.
“Ako preživimo ukorijenjeni u sjećanju i smislu, s obnovljenim osjećajem smjera, tada se opet možemo uzdići. Izgubimo li sebe, svoj crnogorski identitet, naciju, kulturu i suverenitet tada nam više ništa neće preostati za obnovu i EU integracije. Sjetiti se što jesmo. Govoriti bez straha. Izgraditi, kamen po kamen i savremenu Crnu Goru dostojnu onih koji će doći poslije nas. To je djelo metapolitike. Ne sitnostranačke politike, ne reakcije, već ponovne kulturne obnove.”, zaključak je saopštenja.
