Tog šestog aprila devetnaest italijanskih aviona bombardovalo je Podgoricu. Poginulo je i ranjeno više stotina građana.
Bombardovanja se prisjeća najstariji stomatolog u Crnoj Gori, Milenko Lainović.
„Kao i svi, tako smo i mi kompletno pobjegli na selo. Međutim, moja majka i sestra su ostale kod kuće i poginule su. Tako sam ja ostao sam, sa dvije sestre. I šta će da bude, ja sam onda nastojao da budem u kontakt sa svojom profesijom, pa sam i za vrijeme bombardovanja predveče dolazio u ordinaciju, gdje bi naišao poneki pacijent, ali ne za naplatu nego ono da donese hljeb, suhomesnato i tako sam izdržavao dio rata“, ispričao nam je Lainović.
Lainović kaže da je život tada u gradu potpuno stao.
„Vrlo je bilo teško, za svakoga i moju poridicu koja je stradala. Nije se imalo gdje ni prenoćiti, sve je srušeno i uništeno, tako sam ja i moje sestre pribjegli prvo u Lješko polje kod neke porodice, ali se tu natrpalo mnogo izbjeglica i tada sam sa sestrama i strinom pobjegao u Moračke pećine“, kazao je Lainović.
Podgorica je oslobođena 19. decembra 1944. godine i taj datum predstavlja jedan od najznačajnijih istorijskih događaja za cijelu Crnu Goru.
