Razlozi za ovakvu odluku predsjednika sadržani su u brojnim otvorenim pitanjima koja se tiču predmetnog Sporazuma, a na koja javnost nije dobila adekvatne odgovore od strane Vlade Crne Gore.
Glavne primjedbe odnose se na:
– odstupanja od ustavnih određenja koja se tiču obezbjeđivanja slobodne konkurencije i ravnopravnog položaja na tržištu;
– suspendovanje primjene crnogorskog zakonodavstva koje se odnosi na javne nabavke, javne tendere i državnu imovinu pri čemu se, dodatno, predviđa da će i ostatak crnogorskog zakonodavstva biti podložan izmjenama u cilju implementacije Sporazuma;
– nepostojanje pravnih i finansijskih analiza u odnosu na brojne obaveze koje je Sporazumom, u ime Crne Gore, preuzela Vlada, a čija realizacija u budućnosti može dovesti do fiskalne neodrživosti sistema javnih finansija;
– utvrđivanje javnog interesa Sporazumom, unaprijed, a bez konkretizacije lokacija i karakteristika budućih projekata, čime se uvodi pravna nesigurnost za sve građane Crne Gore čija imovina može biti predmet interesovanja investitora;
– nedefinisanje strukture budućih projekata kada je u pitanju odnos komponente razvoja turizma u odnosu na razvoj nekretnina, posebno imajući u vidu da se razvoj nekretnina ne može tretirati u okviru zakonske definicije javnog interesa.
Sporazum praktično predstavlja jednostrano obavezujući akt kojim se predviđa niz obaveza za državu Crnu Goru, dok isti ne sadrži nijednu konkretnu obavezu druge strane koja bi osigurala zaštitu interesa naše države u ovom pravnom poslu.
