Gojaznost je sve češća dijagnoza, istovremeno i kapija za mnoge druge bolesti, i više od 200 zdravstvenih problema – od kardiovaskularnih, dijabetesa, pa do malignih bolesti.
„Abdominalna gojaznost i struk koji se gubi ako smo debeli – daje četiri do šest puta veći rizik od pojave neželjenih događaja. Tako da je do 60 odsto povećanja pojava za šlog i infarkt kod tih osoba“, kaže prof. dr Ivana Nedeljković sa Klinike za kardiologiju UKCS.
„Postoje jasno definisani kriterijumi kada se vrši uvođenje medikamentozne terapije. Ono što je važno za naše pacijente da nikako sami i nikako na svoju ruku određuju terapiju, a pogotovo da je ne doziraju sami, jer gojaznost je hronična bolest koja je doživotna i doživotno se i liječi“, navodi prof. dr Snežana Polovina, šef Ambulante za gojaznost, UKCS.
„Imamo i situaciju u kojoj pretjerana gojaznost može izazvati psihijatrijske poremećaje i probleme kao što su depresija, poremećaj prilagođavanja, anksioznost“, ističe psihijatar -psihoterapeut, dr Jelena Popović sa Klinike za psihijatriju UKCS.
Kada promjene loših životnih navika ne pomažu, a sve dijete odnosno medikamentozna terapija ne daju rezultat, o trošku države omogućeno je i hirurško liječenje.
„Najčešća procedura je takozvana slim gastrektomija ili sužavanje želuca, slijedi za njom čuveni baj pas, odnosno premoštavanje želudca. Rezultati se vide jako brzo, već poslije nekoiliko mjeseci, posle godinu dana dolaze do blizu normalne težine, pacijenti koji su bili na isnulinu, nemaju potrebu da ga uzimaju, hirurgija daje brze i održive rezultate“, objašnjava hirurg dr Ognjan Skrobić sa Klinike za digestivnu hirurgiju UKCS.
A gojaznost nije samo problem pojedinca.
„Takođe oko 20 do 30 odsto gojaznih, od toga 20 odsto ekstremno gojaznih, su osobe sa ozbiljnim komorbiditetima“, kaže načelnica Centra za gojaznost Klinike za endokrinologiju i bolesti metabolizma, prof. dr Mirjana Šumarac Tomanović.
Zato stručnjaci poručuju da moramo da mijenjamo društvene sisteme da bismo zdravije živjeli.
Treba ograničiti reklamiranje i dostupnost nezdravih proizvoda, jasnije obilježavati i čitati deklaracije na proizvodima, biti fizički aktivniji i napraviti još mnogo drugih koraka kako bismo stali na put pandemiji gojaznosti.






























