Ovo su ključni nalazi publikacije „Dobrosusjedstvo na Zapadnom Balkanu: bilateralni sporovi i politike koje ih održavaju“, koju je objavio Centar za demokratsku tranziciju (CDT).
Autorka publikacije je Milica Kovačević iz CDT-a.
– Publikacija pokazuje da gotovo nijedna država Zapadnog Balkana nema u potpunosti stabilno bilateralno okruženje, te da svaka od njih ima barem jedno otvoreno pitanje sa susjedom koje utiče na regionalne odnose i evropsku integraciju. Statusni spor između Srbije i Kosova ostaje najznačajniji i najsloženiji bilateralni izazov u regionu, sa direktnim implikacijama po bezbjednost, političku stabilnost i proces pristupanja Evropskoj uniji – navode iz CDT-a.
Istovremeno, dodaju, istraživanje ukazuje na širi obrazac u kojem se bilateralni sporovi prelivaju u proces proširenja: Sjeverna Makedonija je, uprkos Prespanskom sporazumu i rješavanju dugogodišnjeg spora s Grčkom, i dalje suočena s otvorenim pitanjima u odnosima s Bugarskom, dok se Crna Gora, u završnoj fazi pregovora, nalazi pred izazovima u odnosima sa Hrvatskom.
– Ovi primjeri ukazuju na to da bilateralni sporovi ostaju trajni element regionalne političke dinamike i jedan od faktora koji oblikuju tempo i sadržaj evropskih integracija. Analiza pokazuje da dugotrajni bilateralni sporovi u regionu nijesu samo posljedica nedorečenih evropskih mehanizama, već i aktivnog izbora političkih elita Zapadnog Balkana da otvorena pitanja koriste kao instrument unutrašnje mobilizacije, pritiska na susjede i odlaganja reformi. Umjesto da se rješavaju u duhu saradnje i evropskih vrijednosti, sporovi se često pretvaraju u trajni politički resurs – dodaju iz CDT-a.
Publikacija mapira ključne granične, identitetske i sporove proistekle iz ratnog nasljeđa u regionu i pokazuje da se oni ne održavaju samo zbog njihove složenosti, već i zbog njihove političke funkcije.
Kako navode, umjesto da budu predmet sistemskog rješavanja, otvorena pitanja se često svjesno zadržavaju kao instrument unutrašnje politike i regionalnog pritiska.
U tom kontekstu, najveći dio odgovornosti za izostanak suštinskog napretka leži na državama Zapadnog Balkana, koje dobrosusjedske odnose tretiraju kao formalni uslov, a ne kao proces koji zahtijeva političku hrabrost i stvarni raskid sa praksama iz prošlosti.
– Nacionalistička mobilizacija, selektivno tumačenje istorije, instrumentalizacija manjinskih i identitetskih pitanja i izbjegavanje suočavanja s ratnim nasljeđem doprinose tome da se bilateralni sporovi održavaju i produbljuju, čak i kada postoje realni i pravno dostižni modeli njihovog rješavanja – navodi se u publikaciji.
Nemate ideju za današnji ručak? Pripremite pileću musaku i uživajte u čaroliji ukusa
Kako doručak oblikuje vaš cijeli dan, ali i dugoročno zdravlje
Ovo je 5 najboljih pasmina mačaka za vlasnike početnike prema veterinaru
Istovremeno, publikacija ukazuje i na ograničenja evropskog pristupa.
– Evropska unija je dobrosusjedske odnose postavila kao obavezan uslov za članstvo, ali bez jasnog, predvidljivog i pravno utemeljenog mehanizma za rješavanje bilateralnih sporova. Pravo veta država članica, neujednačena primjena standarda i ad hoc pristupi doveli su do situacije u kojoj se bilateralni sporovi sve češće koriste kao sredstvo blokade u procesu pristupanja, čime se dodatno podstiče njihova politička instrumentalizacija – dodaje se.
Navode da cilj istraživanja nije samo evidentiranje postojećih sporova, već razumijevanje njihove političke funkcije i posljedica koje proizvode – po demokratski razvoj, regionalnu stabilnost i kredibilitet politike proširenja Evropske unije.
Publikacija upozorava da bez promjene pristupa – i u Briselu i u glavnim gradovima Zapadnog Balkana – bilateralni sporovi ostaju trajna prepreka evropskoj integraciji regiona.
Publikacija je nastala u okviru inicijative IGNITA, koju finansira Open Society Foundations – Western Balkans. Svi stavovi i zaključci iznijeti u publikaciji isključiva su odgovornost autorke i CDT-a.
