Projektna koordinatorka CEDEM-a Katica Maksan ukazala je da se, prema podacima relevantnih međunarodnih tijela, region i dalje suočava sa neravnopravnom zastupljenošću žena u politici, rodno zasnovanim nasiljem i nejednakim ekonomskim šansama.
“Crna Gora, koja teži evropskim integracijama, preuzela je obaveze u skladu sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Agendom 2030, ali ostaje pitanje kako ih sprovodimo u praksi“, rekla je Maksan.
Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti 2021–2025 i prateći Akcioni planovi definišu jasan okvir – od rodno odgovornog budžetiranja, preko smanjenja stereotipa u obrazovanju, do ekonomskog osnaživanja žena.
Ipak, nezavisni Monitoring javnih politika za postizanje rodne ravnopravnosti prema preporukama CEDAW-a, čija je autorka Slađana Kavarić Mandić, izrađen u okviru CEDEM-ovog projekta „Rodna ravnopravnost u fokusu“, uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava, ukazuje na značajan jaz između planiranog i ostvarenog.
„Vlada navodi 76,6 odsto realizacije mjera, ali mnoge ostaju na formalnom nivou, bez suštinskog efekta na život žena, posebno onih iz ruralnih i marginalizovanih zajednica“, istakla je Maksan.
Prema Monitoringu, Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti 2021–2025 predstavlja četvrti strateški dokument sa ciljem da unaprijedi položaj žena u Crnoj Gori, u skladu sa međunarodnim dokumentima i standardima, i uspostavi mehanizme za efikasan odgovor na rodnu problematiku.
Strategija jasno prepoznaje uzroke nejednakosti, među kojima su i nedovoljno efikasni institucionalni mehanizmi za sprovođenje i nadzor nad sprovođenjem politika rodne ravnopravnosti, koji nijesu dovoljno efektivni u zaštiti žena i osoba različitih polnih i rodnih identiteta od diskriminacije.
Kako bi se omogućila adekvatnija realizacija Strategije, izrađeni su dvogodišnji Akcioni planovi – za period 2021–2022. i 2023–2024. godine.
Planovi sadrže konkretne mjere i aktivnosti, jasno definišu nosioce, rokove, indikatore uspjeha i budžetske okvire.
Ipak, analiza implementacije pokazuje da je u velikom broju planiranih mjera postignuto nedovoljno.
„Nijesu izrađeni mehanizmi za sistematsko praćenje efekata javnih politika iz rodne perspektive, niti su svi sektorni strateški dokumenti integrisali rodne aspekte“, navedeno je u Monitoringu.
Kada je riječ o operativnom cilju 2, koji se odnosi na unapređenje obrazovanja, kulture i medija radi smanjenja stereotipa i predrasuda prema ženama i osobama drugačijih polnih i rodnih identiteta, posebna pažnja posvećena je uvođenju rodno odgovornih sadržaja i obaveznoj upotrebi rodno osjetljivog jezika u nastavne programe i nastavu.
„Ta aktivnost je realizovana, dok planirano organizovanje interaktivnih školskih događaja u osnovnim i srednjim školama na temu rodne ravnopravnosti i diskriminacije po osnovu pola i roda nije uopšte sprovedeno“, kazala je Maksan.
Iz CEDEM-a su dodali da je, kada je riječ o operativnom cilju 3 – povećanju učešća žena i osoba različitih polnih i rodnih identiteta u oblastima koje omogućavaju pristup resursima i dobrobiti, organizovan okrugli sto o učešću žena u politici, da su održana savjetovanja i da je sprovedena kampanja o značaju ženskog preduzetništva.
Međutim, neke aktivnosti poput radionica za srednjoškolce na temu uloge žena u nauci, ili razvoja metodologije za praćenje uticaja klimatskih promjena na zdravlje žena, muškaraca i osoba drugačijih polnih i rodnih identiteta – nijesu realizovane.
Kako je ocijenila Maksan, iako postoji nominalna posvećenost državnih institucija implementaciji Akcionog plana, njegovo sprovođenje karakterišu fragmentacija, oslanjanje na podršku međunarodnih aktera i nedostatak sistemskih rješenja i budžetskih izdvajanja.
„Nedostaju ključni elementi: baze podataka o rodnim indikatorima, integracija rodnih aspekata u sektorske strategije i praćenje efekata politika. Aktivnosti koje bi imale jak preventivni i edukativni uticaj, poput školskih interaktivnih događaja ili razvijanja metodologija za analizu uticaja klimatskih promjena na rodnu ravnopravnost, nijesu realizovane“, istakla je Maksan.
Iz CEDEM-a su ukazali da, ipak, pozitivnih primjera ima.
Maksan je rekla da je CEDEM i ove godine organizovao Školu rodne ravnopravnosti, sedmu po redu.
“Predavačice i predavači iz pravosuđa, akademske zajednice i nevladinog sektora (NVO) sektora, među kojima i predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić, razgovarali su sa učesnicima o izazovima, standardima i mehanizmima zaštite ljudskih prava“, dodala je Maksan.
Projekat je završen kampanjom o ravnomjernoj raspodjeli kućnih poslova, budući da je neplaćeni ženski rad i dalje jedna od ključnih tema o kojoj se nedovoljno govori.
Iz CEDEM-a su najavili nove aktivnosti, posebno u oblasti rodno odgovornog budžetiranja i neplaćenog ženskog rada, tema koje ostaju u sjenci, iako direktno utiču na ekonomski status žena i ukupni društveni razvoj.
Oni su ukazali da će poseban fokus biti na projektu „Rodno budžetiranje i klimatske promjene“, koji CEDEM sprovodi uz podršku Austrijske razvojne agencije (ADA), Švedske međunarodne razvojne agencije (SIDA) i NVO Ženska akcija, u okviru inicijative Gender Budget Watchdog Network.
„Deklarativna posvećenost nije dovoljna. Potrebno je jačati mehanizme praćenja, ulagati u obrazovanje i institucionalne kapacitete i obezbijediti održivo finansiranje politika koje rodnu ravnopravnost čine realnošću, a ne samo obavezom na papiru“, zaključila je Maksan.



































