U saopštenju koje potpisuje 90 NVO i sedam građanskih aktivista navodi se da “obrazovni sistem mora ostati prostor zajedništva, učenja i razvoja, a ne podjela i segregacije po vjerskoj osnovi.”
“Vjerska nastava je izričito zabranjena u javnim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori (čl. 5 Opšti Zakon o obrazovanju i vaspitanju), a inicijativom se sada traži ukidanje te zabrane i uvođenje vjeronauke u osnovne i srednje škole”, kaže se u saopštenju.
Iz civilnog sektora su podsjetili da je, prema crnogorskom Ustavu i važećim zakonima o obrazovanju, “Crna Gora sekularna država u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države.”
“Prema tome, i državni obrazovni sistem takođe mora ostati sekularan”, poručuje se u saopštenju.
Dodaje se da se mora uzeti u obzir da se u državnim školama izučavaju predmeti koji su utemeljeni u naučnim disciplinama.
“Nauke saznanja stiču kroz naučna istraživanja, koja podstiču sumnju i konstantnu doradu, i koja su otvorena za intervencije i bolje dokaze”, kazali su iz civilnog sektora.
Prema njihovim riječima, “vjerska učenja, suprotno tome, zasnivaju se na dogmi, nepobitna su, ne dozvoljavaju sumnju i insistiraju na vjeri.”
“Smatramo da je u jednom cjelovitom sistemu obrazovanja djece nedopustivo imati cjeline zasnovane na pristupima koji su međusobno suprotstavljeni”, kazali su aktivisti i predstavnici crnogorskih NVO.
Kako su istakli, “za djecu i mlade je mnogo korisnije građansko vaspitanje i obrazovanje, koje uključuje kritičko mišljenje, etiku, medijsku pismenost, inkluziju i vještinu nenasilne komunikacije.”
“Tim sadržajima treba kroz reformu obogatiti nastavne programe, umjesto vjerskih dogmi”, kaže se u saopštenju.
Ističe se da posebno zabrinjava činjenica da je “Skupština Crne Gore toj inicijativi dala status prioriteta, uprkos negativnim stavovima stručne javnosti, dijela institucija i organizacija civilnog društva, kao i činjenici da za njeno razmatranje ne postoji ni stručna ni društvena opravdanost.”
“Kada je Skupština Crne Gore 2023. godine uvela mehanizam E-peticija, to je bio pozitivan korak ka aktivnijem učešću građana i građanki u procesima donošenja odluka”, naveli su iz civilnog sektora.
Oni su upozorili da je “izostalo zakonsko definisanje obaveze Skupštine u vezi sa peticijama koje dobiju dovoljno potpisa da bi bile procesuirane, odnosno šest hiljada potpisa i više.”
“U praksi ovo znači da Skupština ima pravo da odbije svaku peticiju koju ne smatra prioritetnom, čemu smo već svjedočili, jer su se u međuvremenu samo četiri peticije našle pred nadležnim skupštinskim odborima, od ukupno sedam koje su podržane s najmanje šest hiljada potpisa”, kazali su iz civilnog sektora.
Kako su dodali, peticija za uvođenje vjeronauke u škole, koja je pokrenuta 11. marta ove godine, već 19. marta je imala dovoljan broj potpisa.”
Aktivisti i NVO su ukazali da je “Skupština zakazala sjednicu nadležnog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport već za 16. april.”
“Čime je oborila svoj rekord za ažurno postupanje kada je riječ o pristiglim peticijama i napravila svojevrsni presedan, budući da su odlučili da razmatraju otvorenu peticiju za koju se još prikupljaju potpisi prije isteka roka, koji je prema sajtu E-peticije Skupštine Crne Gore 10. maj”, navodi se u saopštenju.
U saopštenju se podsjeća da “ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović, iz najveće partije u vlasti Pokreta Evropa sad (PES), smatra da vjeronauka nije potrebna u obrazovnom sistemu, kao i da je to mišljenje dijelio i njen prethodnik Miomir Vojinović, iz tada i sada vladajuće Socijalističke narodne partije (SNP).”
“Međutim, za predsjednika nadležnog skupštinskog odbora Nikolu Rovčanina (Demokrate) to je sada prioritet”, kazali su aktivisti i predstavnici NVO.
Kako su istakli, “ranije su i iz Zavoda za školstvo naveli da je pitanje religije u sistemu obrazovanja već prikladno uređeno, budući da djeca imaju priliku da o religiji uče kroz izborni predmet istorija religije, koji je dostupan u devetom razredu osnovne škole i srednjim školama.”
U saopštenju se navodi da “kroz predmet istorija religije sva djeca imaju priliku da zajednički uče o svim religijama i njihovim običajima, čime se podstiče interkulturalizam i zajedništvo.”
“Dok bi vjeronauka odvojila djecu vjernika od djece ateista, a i djecu vjernika dodatno razdvojila na različite vjeroispovijesti, čime bi se dodatno naglasile podjele zasnovane na etničkoj i vjerskoj distanci u crnogorskom društvu, koje su već izražene”, kaže se u saopštenju aktivista i organizacija civilnog društva.
Prema njihovim riječima, “za porodice koje žele vjersko obrazovanje za svoju djecu, vjerske zajednice već organizuju vjersku nastavu u svojim objektima.”
“Obrazovno-vaspitni sistem mora ostati mjesto gdje se djeca ne razdvajaju ni po jednom osnovu, već zajednički uče, rastu i razvijaju vještine zajedničkog života u demokratskom društvu, koje je etnički, kulturno i religijski raznoliko”, zaključuje se u saopštenju.




































