Iako je prostitucija u Crnoj Gori zakonom zabranjena, oglasi za seksualne usluge i dalje su lako dostupni na internetu. Nedavno hapšenje tri državljanke Kine, zbog sumnje da su se bavile prostitucijom u Podgorici, ponovo je otvorilo pitanje ko stoji iza onlajn platformi za promociju eskort usluga i koliko se žene zaista svojevoljno oglašavaju.
Iako je Uprava policije tokom prethodne godine sprovela akciju blokiranja internet stranica koje su služile za promociju prostitucije u zemlji, za pronalazak ovakvog sadržaja nije potrebna posebna digitalna vještina. Dovoljno je nekoliko ključnih riječi na internet pretraživaču da se dođe do javno dostupnih oglasa.
“Ono što do sada možemo vidjeti da je to vrlo ranjiv prostor i da još uvijek nisu pronađeni adekvatni mehanizmi kako bi se svi zabranjeni sadržaji uklonili sa interneta”, ocijenio je kriminolog Velimir Rakočević.
Prema podacima pomenutog sajta, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 1.356 eskort profila. Najveći broj oglašenih osoba nalazi se u Podgorici i to 748, zatim u Budvi 439, dok je u Tivtu aktivno 102 profila. Pored žena, u manjem broju oglašavaju se i muškarci i trans osobe. Na pojedinim oglasima se navodi da osobe rade nezavisno, dok se za druge ističe saradnja sa agencijama. Upravo u takvim situacijama granica između prostitucije i trgovine ljudima postaje nejasna.
Prema iskustvu socijalne radnice Šejle Rastoder put ka zloupotrebi često počinje kroz socio-ekonomsku nesigurnost i nedostatak institucionalne podrške.
“Smatram da online I same društvene mreže koje su jako aktuelne I popularne među mlađom populacijom, da …ljudi nisi dovoljno informisani o društvenim mrežama I online sajtovima gdje mogu postati žrtva trgovine ljudima ili potencijalne žrtve, smatram da se treba još više govoriti o tome, da se ljudi trebaju informisati, da potencijalne žrtve ne trebaju biti u strahu da prijave ukoliko osjete da mogu postati žrtva. Smatram da sami počinioci trgovine ljudima mogu biti svuda oko nas I da mogu iskoristiti ukoliko ne prepoznajemo određene rizike, rizici su određena kontrola, loši socio-ekonomski uslovi, gdje se najčešće krše osnovna ljudska prava”, kazala je Rastoder.
Svaki profil sadrži fotografije, cjenovnik i detaljan opis usluga. Cijene se kreću od nekoliko stotina eura po satu, dok boravak od 24 sata može dostići više hiljada eura. Sajtovi omogućavaju filtriranje po godištu, fizičkim karakteristikama i nacionalnosti. Starosni raspon ide od 18 do 49 godina, dok je najveći broj profila u grupi od 21 do 29 godina.
Kriminolog Velimir Rakočević za Televiziju Podgorica objasnio je da se ovaj problem može trajno riješiti jedino uz pomoć Interpola i Europola.
“Ovdje je ključna stavka nedostatak adekvatnih resursa, važno je da se ove aktivnosti nastave, vrlo je teško izboriti se sa ovim problemom ukoliko nema te intezivne regionalne, međudržavne I međunarodne saradnje. Zahvaljujući ovim aktivnostima procesuiran je značajan broj krivičnih djela, …mi smo uradili već dosta na tom planu da se približimo zatvaranju poglavlja 24 jer smo kroz brojne procesuirane slučajeve I osuđena lica, izbili taj adut iz ruku onih kritičara koji su govorili da je malo otkriveno ovakvih krivičnih djela imajuči u vidu da je taj broj takvih otkrivenih djela znatno porastao kada pričamo o trgovini ljudima, dakle potrebna je saradnja sa Europolom I Interpolom da se razbiju te kriminalne mreže na internetu”, navodi Rakočević.
Socijalna radnica Rastoder ukazala je i na problem nestručnog kadra u ovoj oblasti.
“Smatram da je problem u samoj praksi gdje ljudi koji su zaposleni u relevantnim ustanovama ne posjeduju određene kvalifikacije I spremnost na rad sa potencijalnim ili stvarnim žrtvama trgovine ljudima, treba dovoljno edukacije, empatije između samih zaposlenih”, kazala Rastoder.
Iza svakog profila stoji osoba, često bez stvarne mogućnosti izbora. Dok se ilegalni oglasi lako pronalaze, podrška onima koji se nalaze na ivici trgovine ljudima ostaje ograničena. U takvom ambijentu, dok se ovaj problem tek prepoznaje, tržište se već prilagođava.
Sudski vještak, Dušan Raspopović navodi da je jako važno da svi oni koji izdaju stanove i koji se bave tom vrstom djelatnosti da vode računa kome i za koje potrebe izdaju stanove.
“Ovaj vid problema nije samo vezan za našu državu i za našu poliicju nego za sve policije svijeta. Tako da, mislim, da službe Uprave policije aktivno prate sva dešavanja i bave se problematikom i suzbijanjem ovog pojavnog oblika i da u tome imaju veoma dobar uspjeh i, naravno, uvijek treba pomoć građana, ne možemo samo očekivati da policija može biti na svakom mjestu u svakom trenutku, naravno, sve ono što vidimo i što primjetimo, a tiče se vršenja nekog krivičnog djela, dužni smo, kao savjesni građani da o tome obavijestimo Upravu policije”, kazao je Raspopović.



































