Zanati su nikad potrebniji, a interesovanje nikad manje. Mladi sve češće zaobilaze programe trećeg stepena. Kao razlog tome direktorica SSS „Ivan Uskoković“, Sonja Dabetić navodi da roditelji ne vide značaj zanata, ali i dodaje da se kampanje vode samo kada je upis, a to je, kaže, pogrešan pristup.
“Kod nas su u ovom roku zastupljeni su najvise dva-vozač motornih vozila i automehaničar. Kada znamo da su automehaničari deficitarni kadar, mi smo tu zadovoljni, ali nijesmo zadovoljni ovim drugim. Tu su se prijavili i na program termo-instalatera programskih uredjaja-popunjen je broj, popunjen je broj CNC operatera, ali nijesam zadovoljna jer smo ove godine ponudili i stolare, tapetare, zavarivač-bravar i to je deficitaran kadar što se tiče našeg programa”, kazala je Dabetić.
Zakon o zanatstvu iz 2009. godine je zastario, te ga je potrebno inovirati i kreirati strategije za razvoj privrede, smatra direktor Zanatsko-preduzetničke komore, Boris Marđonović. Sa druge strane, ističe, ključno je socijalno partnerstvo u stručnom osposobljavanju
“Škole jesu važne, ali vi ne možete naučiti zanat iz knjiga. Nikad nije ni moglo. Moraju se imati prakse. To mora biti čvrst spoj, kako bi mogli odgovoriti izazovima tržišta”, kazao je Marđonović.
U saradnji sa Njemačkom, Zanatska komora napravila je prvi CustomGPT za stručnu orijentaciju za 137 zanata, kako bi omogućili mladima da se lakše profesionalno usmjere, objašnjava Marđonović.
“On se može naći na AI open, ukuca se RAI. Jako je korisno da pogledaju sliku i videe koji su objavljeni i na taj način se pripreme za ono što ih čeka za cio život”, ističe Marđonović.
Dabetić naglašava da je zadovoljna saradnjom škole sa poslodavcima.
“Imaju sjajne uslove. U tim firmama dolaze eminentni ljudi koji mogu da pogledaju uslove u kojima će budući radnici biti obučavani. Tu se odredi jedan mentor koji prati učenički rad. Mislim da ovo treba da zaživi”, naglasila je Dabetić.
Marđonović, sudeći, kako kaže, prema pojedinim zakonima, nije optimističan da će u godinama koje dolaze biti boljitka, te poručuje da bi donosioci odluka trebali ozbiljnije da pristupe ovom problemu. Sa druge strane, Dabetić smatra da ima pomaka, te da na sve moguće načine pokušavaju da privole djecu da se opredijele za ono što donosi egzistenciju.
