Današnji konkurs za generalnog direktora Radio-televizije Nikšić ne događa se ni u pravnoj nepoznanici, ni u prostoru institucionalne sive zone. Naprotiv, događa se u izuzetno jasnoj situaciji, nakon što je nadležna državna institucija još prije više od dvije godine jasno, precizno i nedvosmisleno saopštila da je prethodni izbor aktuelnog generalnog direktora Nikole Markovića bio nezakonit i da je tim postupkom ozbiljno ugrožen javni interes.
Ta činjenica nikada nije bila ni sporna, niti od bilo koga osporena. Ipak, na jedan paradoksalan način, nikada nije postala ni predmet javnog inteesovanja ili javnog spora. Nije bilo medijskih “rovova”, nije bilo suprotstavljenih tumačenja, nije bilo nikakve javne dileme. Sve to veoma čudi jer ovdje nije riječ o političkom stavu, nečijem proizvoljnom mišljenju, već o nalazu institucije čija je nadležnost upravo da utvrđuje ovakve slučajeve.
Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) je u dokumentu koji je bio i ostao javno dostupan, obrazložen i važeći, utvrdila nezakonitost izbora. Taj dokument, međutim, za dio civilnog sektora i dobar dio političke scene i medija ostao je prosto nevidljiv. Ni slova. Ni teme. Ni teksta. Ni izjave ovim povodom.
Uprkos svemu tome, slučaj nije vraćen u zakonite okvire, već je nastavljen putem koji je omogućio da se ista odluka, sa istim akterom, ponovi, ali ovog puta pod izmijenjenim, prilagođenim pravilima.
Mišljenje koje niko nije osporio
Agencija za sprječavanje korupcije je 14. novembra 2022. godine konstatovala da Nikola Marković u trenutku imenovanja nije ispunjavao zakonom propisane uslove za funkciju direktora RTNK. U istom dokumentu navedeno je da je Savjet ove medijske kuće, neposredno prije njegovog izbora, intervenisao u interna akta kako bi se izbor učinio mogućim. Takvo postupanje ASK je ocijenila kao visok rizik od korupcije i narušavanje integriteta institucije.
Ono što ovom nalazu daje posebnu težinu jeste činjenica da on nikada nije osporen. Nije povučen. Nije relativizovan. Nije zamijenjen „novim tumačenjem“. On stoji kao institucionalna konstanta, kao čvrsta tačka u vremenu, iz koje je, makar u teoriji, morao proisteći drugačiji ishod.
Umjesto toga, izabran je lakši put: ne da ispravi nezakonitost, već da se ciljanom rezultatu prilagodi.
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
Budva domaćin Evropskog pub kviza, još jedan dan za prijavu
Udes u Zeti, povrijeđeni transportovani u Klinički centar
Kad se zakon ne poštuje – nego prepravlja
Nakon mišljenja ASK-a, Odluka o osnivanju RTNK je izmijenjena u normativnom dijelu. Suštinska promjena odnosi se na uslove za izbor direktora: raniji uslov za obavljanje te funkcije koji je predviđao deset godina radnog iskustva spušten je na pet godina, u VII1 nivou kvalifikacije. Upravo je taj uslov bio jedan od ključnih razloga zbog kojih Marković nije mogao biti zakonito izabran po prethodnim pravilima. Izmjena tog uslova, i to nakon što je nezakonitost već bila utvrđena, ne djeluje kao unapređenje sistema, već kao njegovo prilagođavanje jednom, konkretnom slučaju koji postaje presedan.
Zakon jasno propisuje uslove za izbor direktora lokalnog javnog emitera.Zakon jasno propisuje uslove za izbor direktora lokalnog javnog emitera.
Ovdje, međutim, priča ne staje na osnivačkom aktu.
Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama u članu 53, pretposljednji stav, propisuje da se na direktora lokalnog javnog emitera primjenjuju odredbe koje se odnose na direktora Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Drugim riječima – isti uslovi važe za oba slučaja. A ti uslovi su jasni i precizni: direktor mora biti crnogorski državljanin, imati prebivalište u Crnoj Gori, najmanje VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i deset godina radnog iskustva u oblastima od značaja za djelatnost lokalnog javnog emitera.
I tu se priča završava. Makar što se tiče zakona. Jer to nije pitanje tumačenja, već čitanja zakona. A to je ujedno i nedvosmislena pravna diskvalifikacija Nikole Markovića, bez obzira na izmjene lokalnih akata. Upravo tu se otvara suštinski problem ovog slučaja.
Jedno pravno pitanje, dva tužilačka odgovora
Agencija za sprječavanje korupcije je povodom ovog slučaja podnijela krivičnu prijavu. Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću tu prijavu je odbacilo. U isto vrijeme, u drugom predmetu koji se odnosi na izbor generalnog direktora RTCG, nadležno tužilaštvo u Podgorici je reagovalo, a postupak se vodi pred Višim sudom.
Na pitanje o toj razlici, preciznije, o razlici u pristupu koja se tumači kao postojanje dvostrukih aršina, iz Vrhovnog državnog tužilaštva odgovoreno je da se svaki slučaj cijeni pojedinačno i da „naizgled slični događaji ne moraju dovesti do istih odluka“.
Takvo objašnjenje, međutim, ne otklanja ni praktičnu, a ni suštinsku dilemu. Jer u oba slučaja riječ je o javnim emiterima. U oba slučaja riječ je o konkursima, o ispunjavanju zakonskih uslova. Razlika je, kako stvari stoje, „samo“ u tome kako je sistem odlučio da reaguje što povlači mnoga logična pitanja koja bi valjalo razmotriti.
Glasnost, “principi” i preglasna tišina
Tokom prethodnih godina, u javnim debatama o zakonitosti izbora rukovodstva javnih emitera posebno vidljivo mjesto zauzela je NVO Centar za građansko obrazovanje. Ta organizacija se godinama u javnosti profilisala kao jedan od najaktivnijih aktera u monitoringu medijskog sektora, insistirajući na jednakim aršinima, integritetu institucija i vladavini prava. U pojedinim slučajevima, poput RTCG, koristili su veoma oštru retoriku, povezivali izbore rukovodstva sa evropskim integracijama i predstavljali ih kao test demokratske zrelosti društva. Pritom, nerijetko ne birajući ni elementarnu provjeru činjenica kao metod.
Međutim, o slučaju RTNK, CGO se nije oglašavao. Ni slova. Ni posrednog komentara.
U odgovoru Portalu RTCG naveli su da se zbog ograničenih kapaciteta nisu bavili lokalnim javnim emiterima, niti mišljenjem ASK-a o nezakonitom izboru direktora RTNK. Takvo obrazloženje, odnosno nedostatak logike istog, posebno dolazi do izražaja kada se ima u vidu da je riječ o predmetu sa jasno utvrđenim činjenicama, dokumentima i nedvosmislenim pravnim okvirom gdje nije bio potreban veći trud ili istraživanje, već samo konstatacija nalaza institucije. Ali, svaka reakcija je izostala.
Upravo ovakvi slučajevi, gdje nema dilema šta je utvrđeno i kada, predstavljaju osnovni materijal za principijelan monitoring. Međutim, u ovom slučaju nema ni monitoringa, ni principa. Postoji samo preglasna tišina.
Podsjetimo, Centar za građansko obrazovanje, inače veoma prominentan akter javnog života Crne Gore, između ostalog, u središte pažnje javnosti dolazi nakon što je prije nekoliko Godina kupio poslovni prostor u zgradi kompanije Bemax, kojom se bave istražni i pravosudni organi, a što je u vrijeme objavljivanja bilo predmet medijskog interesovanja, ali i raznih tumačenja, pa i interesovanja nadležnih institucija.
Glasni na državnom, nijemi na lokalnom
Selektivnost u ovom slučaju ne završava se na institucijama i civilnom sektoru. Ona je vidljiva i u političkoj ravni, i to kroz ponašanje onih aktera koji se inače rado i često oglašavaju o zakonitosti rada javnih emitera.
Primjer za to je i poslanik u Skupštini Crne Gore, Nikola Zirojević, koji se u prethodnom periodu javno izjašnjavao o pitanjima vezanim za rad i upravljanje nacionalnim javnim servisom. Međutim, u slučaju RTNK nije imao potrebu da se oglasi. I to uprkos činjenici da je riječ o pravno jasnom i institucionalno dokumentovanom slučaju nezakonitog izbora direktora lokalnog javnog emitera.
U odgovoru Portalu RTCG, Zirojević je naveo da nije upoznat sa detaljima odluke Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, te da je njegovo interesovanje za RTCG veće jer se radi o državnoj televiziji. Lokalna pitanja, kako je naveo, prepušta kolegama sa lokalnog nivoa, iako je istovremeno i odbornik u Skupštini opštine Nikšić.
Takvo obrazloženje dodatno oslikava obrazac koji se provlači kroz cio ovaj slučaj: pitanja zakonitosti i javnog interesa dobijaju punu pažnju veoma selektivno, dok se ozbiljni problemi na lokalnom nivou relativizuju, prećutkuju ili proglašavaju tuđom nadležnošću.
U tom smislu, slučaj RTNK ostaje bez političkog pritiska upravo tamo gdje bi on morao biti najkonkretniji: u sredini u kojoj se odluka donosi i u kojoj su činjenice odavno poznate.
Konkurs formalnost, ishod već poznat?
Današnji konkurs za izbor generalnog direktora Radio-televizija Nikšić formalno otvara novu proceduru. Suštinski, međutim, on dolazi nakon što su ključna pitanja već razriješena – ne kroz primjenu važećih propisa, već kroz njihovo prilagođavanje. Nezakonitost prethodnog izbora je institucionalno utvrđena, zakonski uslovi su precizno propisani, a lokalni akti su u međuvremenu izmijenjeni tako da uklone prepreke koje su ranije postojale.
U takvim okolnostima, konkurs ne predstavlja test zakonitosti, već potvrdu pravca koji je već kršio sistem. On ne služi da se provjeri ko ispunjava uslove, već da se procedura privede kraju u okviru već postavljenih parametara za planirani ishod. Upravo zato je pitanje koje ostaje otvoreno jednostavno i mjerljivo: da li će se primijeniti zakon koji važi za sve, ili pravila koja su naknadno prilagođena jednom slučaju.
Odgovor na to pitanje neće dati saopštenja, niti obrazloženja, već ishod samog konkursa.
Detalj iz misljenja ASK koje je donijeto 2022.godineDetalj iz misljenja ASK koje je donijeto 2022.godine
Pratite nas na
