Pored policajaca, koji su je privodili, nedostajala su u zraku još dva tri policijska helikoptera, koji bi nadlijetali proces privođenja, a možda su falila i dva tri tenka, za svaki slučaj
Ovo providno treniranje strogoće pred očima javnosti pokazalo je jeftinu režiju zamjene teza, da se narodu ugodi i pokaže kako sudovi ekspresno rade svoj posao, a to što im se Medenica podsmijava sa distance ostaje priča za sebe.
Začudo, matični Fakultet prof. dr Vesne Bratić, čini se da nije reagovao, a morao je zbog samog načina privođenja svog uglednog redovnog profesora, kao da je mafijaški bos Balkana.
Davno sam rekao da je Crna Gora zemlja čuda, a ovo teatralno privođenje bilo je zaista groteskno, to jest, providno komično da nije izazivalo i jezu zbog zamazivanja očiju javnosti s adrese sudskih instanci i policije – da se pokaže kako država ništa ne propušta.
U svemu ovome imponuju apeli Milana Kneževića i drugih uglednih ličnosti iz javnog života, kao i inicijativa predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, da se preispita cio slučaj oko privođenja prof. dr Bratić, i da se odluka o njenom hapšenju koriguje.
A da li su sudovi i dalje bastion bivšeg režima, to neka građani procijene.
U svakom slučaju, jedno je sigurno: svi kabinetski intelektualci, kojima su jedino bitni lična karijera i univerzitetska zvanja, principijelno će prećutati sav ovaj državni blam oko privođenja svoje koleginice, redovnog profesora univerziteta, prof. dr Vesne Bratić.
A pritom, i iz Vlade, u kojoj je bila Vesna Bratić, svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Iako Vesna u svom mandatu ništa nije mogla odlučiti, a da to na sjednicama ne verifikuje kompletna Vlada.



































