Tokom razgovora sa zaštitnikom Bjekovićem fokus je stavljen na aktuelnu situaciju u Crnoj Gori i potrebu jačanja društvene kohezije, utemeljenu na jednakosti i pravičnosti kao jednim od najznačajnijih principa u zaštiti ljudskih prava i sloboda, koji uz poštovanje urođenog ljudskog dostojanstva predstavljaju stubove razvoja sistema ljudskih prava u svakoj državi. To su, kako je zaključeno, ujedno i najznačajniji politički kriterijumi koje je potrebno ispuniti da bi Crna Gora postala punopravni član zajednice evropskih naroda.
Jedna od prepreka na putu jačanja društvene kohezije može biti upravo nedostatak jedinstvenog pristupa u poimanju bolnih tema koje opterećuju prošlost, ali i sadašnji trenutak u kojem se očitavaju brojna neriješena pitanja, koja još uvijek uzrokuju podjele i time stoje na putu zajedničkim naporima da se, iz naučenih grešaka u prošlosti, stvara bolja budućnost za generacije koje dolaze.
Jedno od takvih pitanja jeste odnos i pijetet prema svim nedužnim civilnim žrtvama, koje su svojim životom platile visoku cijenu naših ideoloških i političkih zabluda, kako u bližoj, tako i u daljoj prošlosti ove zemlje, uključujući i zločine skrivljene od strane vlasti i vladajućih režima, koji su se desili već u toku i odmah nakon II svjetskog rata. Pri tome je u razgovoru naglašeno da bi zbog različitog poimanja ove inicijative, sa kojom je g.Zeković upoznao zaštitnika, ali i brojne donosioce odluka u zemlji, bilo neophodno održati i sačuvati fokus na nedužnim i bespomoćnim žrtvama, od kojih za neke ne postoje ni pouzdani podaci o njihovim sudbinama i mjestima na kojima počivaju.
Činjenica je, kako je zaključeno, da će ove inicijative imati mali uticaj na individualnu i krivičnu odgovornost vinovnika takvih zločina zbog proteka vremena, ali bi primarno zbog kulture sjećanja i očekivanja onih koji su ostali bez svojih najbližih, a da pri tome nije bilo opravdanja, niti razloga da svoje živote okončaju na tako tragičan način, bilo u najmanju ruku ljudski o tome ne prećutati činjenice, posebno one nesporne.
U tom smislu ocijenjeno je da bi bilo dobro da se na specifičan način osvijetle ovi događaji i daju makar djelimični odgovori na počinjene zločine i njihove posljedice koje traju i dalje uzrokuju podjele u društvu. Pri tom, se svakako mora voditi računa o izbjegavanju svih pitanja koja vode ka negativnom revizionizmu i iskrivljivanju nespornih istorijskih činjenica, bez obzira na ideološke i druge razlike, a time i zloupotrebi jedne plemenite ideje u svrhe dnevne politike. Zaključeno je da se radi o civilizacijskoj obavezi koju su već ispunile mnoge države u evropskom okruženju, pa stoga nema razloga da isto ne učini i zemlja čija se istorija i karakter ljudi često poistovjećuju sa vrhunskim ljudskim i moralnim vrlinama.
