Vladika Grigorije Durić objavio je knjigu “Jedni drugima potrebni”, u kojoj je spojio 30 besjeda (simbolično, za 30 godina službe u crkvi), podsjećajući šta znači biti “bližnji”.
“Ja se uvijek rado sjećam neke stare, drevne mudrosti egipatskih monaha koji su govorili ‘video si bližnjeg svoga, vidio si Boga svoga’. Dakle, ako vidimo dobro lice bližnjega, onda ćemo vidjeti u tom licu i Boga. Put do Boga je preko bližnjega”, rekao je vladika.
Posljednja besjeda, pod nazivom “Ogledalo u kojem se ogledamo”, održana je kada su studenti boravili u Minhenu, na putu za Brisel.
“Kao mlad monah, predavao sam vjeronauku u školi. Tad sam shvatio da su djeca uvijek ogledalo svojih roditelja. Ovdje se stvarno događa jedno čudo da su ova djeca jedno divno ogledalo u kome se sve otkriva, i ono što je kod nas kao roditelja (duhovnih ili tjelesnih) dobro i ono što nije. Ukoliko želimo nešto da uradimo, moramo sve svoje snage umne, fizičke, psihičke, usmjeriti ka tome da pomognemo toj djeci, i da budemo uz njih i da se ogledamo u njima, sagledamo svoje vrline i svoje slabosti”, rekao je on.
Da li mu je zamjereno što je ugostio studente?
Na pitanje da li mu je zamjereno zbog toga što je ugostio studente, kaže da ga niko nije direktno pozvao, ali da je čuo da je bilo prigovora.
“Čak su neki zamjerali na tome što smo ih uopšte primili u kuću, što je za mene stvarno zastrašujuće. Primio bi čovjek i nekog stranca, ako je putnik, gladan, žedan i umoran, a kamoli svoju djecu. Djecu koja se bore za slobodu, za pravdu, za istinu, koja su podnijela ogromnu žrtvu”, rekao je Grigorije.
Uvjeren je da se studenti bore za dobru, zdravu, normalnu Srbiju i svoju budućnost u njoj.
U knjizi “Jedni drugima potrebni”, s druge strane, ima mnogo govora o prošlosti i greškama koje su učinjene. Vladika priča o “pamćenju bez zlopamćenja”.
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
Budva domaćin Evropskog pub kviza, još jedan dan za prijavu
“Zlopamćenje je, prema Svetom Anastasiju Sinaitu, najteži grijeh. Gori ili teži od samog ubistva, preljube ili od krađe, jer je zlopamćenje zapravo puštanje mržnje u srce. To ne znači da čovjek ne treba da pamti, ali ne treba da zlopamti. Na strašnim mjestima pamćenja (stradanjima srpskog naroda) opominjem da nikako ne smije da bude zlopamćenja jer, kako je rekla pametna Hana Arent, jedino što ne bi oprostila fašistima je da od nje učine da postane kao oni. Moja je teza jasna – jaganjci uvijek na kraju pobjeđuju vukove, ali taj kraj treba dočekati i imati nadu da će dobro trijumfovati nad zlom”, rekao je on.
Preduslov za to, ističe, jeste da shvatimo da su svi ljudi potencijalno dobri, a da se na one koji su počinili zlo nikako ne smijemo ugledati.
“Svi su ljudi braća, svi smo sposobni da griješimo, ali i da se ispravljamo. Jedan od najčudesnijih momenata je kad mi je prišao jedan mladi franjevački sveštenik kome je Armija BiH ubila oca i brata u tom području Bradine. Ja sam tada u Bradini govorio o stradanju Srba i rekao sam da je bolje kada je čovjek potomak onih koji su ubijeni, nego oni koji su ubijali. Koliko to strašno bilo. On mi je prišao i rekao mi da mu se vratila vejra u Jevanđelje”, rekao je on.
Svijet ima drugačiji pogled na stvari, ali vladika ističe da će “posljednji sud dati Bog”.
“Bog će suditi svijetu, a taj sud biće strašan, ne zbog toga što je Bog strašan, nego zato što ćemo mi tada da doživimo razna iznenađenja. Jedina mogućnost da ne doživimo opako iznenađenje je da sljedujemo ono što nam govori Bog, to je da idemo putem ljubavi i praštanja”, kazao je Grigorije.
O depresiji
U knjizi se vladika bavi i pitanjem kako izgleda život van svoje zemlje, ali i temom depresije.
“Svijet je u depresiji, depresija je sveobuhvatna, pandemijska bolest koja vlada. Po mom dubokom uvjerenju, rješenje je ruka drugoga. Kada čovjek upadne u tu crnu rupu, ne može sam da izađe. Tada mu treba ruka drugoga, snažna, odvažna i iskrena. Tu sam besjedu napisao u strašnom momentu kada je moj dugogodišnji prijatelj izvršio samoubistvo. Govorio sam na sahrani pred njegovom porodicom i ljudima koji su ga poznavali. I priznao sam da je on meni bezbroj puta nešto htio da kaže, a ja sam nekako odvraćao glavu od toga. ‘Kako si’ pitamo previše formalno i uopšte ne slušamo onoga drugoga koji hoće da nam otkrije taj svoj bol. A tjelesni bolovi su mnogo lakši od duševnih. Mi riječima možemo da mijenjamo i sebe, i svijet oko sebe, i da pomognemo jedni drugima”, rekao je.
Vladika kaže da je ogromna zloupotreba riječi koji siju mržnju, ranjavaju i ne daju ljudima da izađu iz depresije.
Strašne riječi, kaže, čita u pozivima na nasilje nad studentima, “udarite ih, polomite”.
“U besjedi pred studentima rekao sam im da ko udari na njih, mi bi trebalo da imamo osjećaj da udara nas. Još više, treba da se sjetimo Hristovih riječi da onaj ko udara na male i nezaštićene, ustao je protiv Hrista”, rekao je on.
Zaštitničko osjećanje prema mladima ima sve više ljudi u Srbiji, smatra.
“Čitam te bolesne stvari udarite ih, polomite – ali to je sve odraz nemoći. Čovjek se nekada uplaši, pa pomisli da je to moć, ali nije. U crkvi kažemo da se ‘sila Božja u nemoći projavljuje’. I upravo to ova naša djeca rade – i tada se oni naizgled moćni zbunjuju i nastaje metež u njihovim redovima”, dodao je.
Biće izbori, ići putem pravde i istine
Upitan o napadima na njegove prijatelje, poput Dejana Bodiroge, vladika kaže da su takvi napadi smiješni.
“To je njegova nezavisna, samostalna odluka. To je odluka ne samo njegova ili moja, već bezbrojnih dobrih ljudi koji se ne plaše ucjena, prijetnji, pritisaka”, rekao je, prenosi N1 Beograd.
Nada se da će ovo biti godina normalizacije u zemlji.
“Biće, nadam se, izbori, na izborima će ljudi odlučiti (nadam se) slobodno. Samo treba izdržati i treba sve pretrpjeti dostojanstveno, ne govoriti ružne riječi, ne misliti ni o kome ružno, ne vrijeđati, ne ponižavati nikoga, nego jednostavno ići svojim putem pravde i istine”, zaključio je on.
