Dan štrajka i protesta u četvrtak 18. septembra 2025. nametnuo se kao jedan od glavnih socijalnih događaja na početku jeseni. Poslije mobilizacije od 10. septembra, nazvane „Blokirajmo sve“ i rođene na društvenim mrežama, glavne sindikalne organizacije – CFDT, CGT, FO, CFE-CGC, CFTC, Unsa, FSU i Solidaires – ponovo su pozvale na opšti štrajk kako bi uticale na odluke vlade Lekornua u pripremi nacrta budžetskog zakona za 2026.
Zahtjevi se odnose na zaštitu mladih, jačanje javnih servisa, odbranu kupovne moći i socijalnu pravdu. Sindikati smatraju da budžetske smjernice nove vlade ne prekidaju sa prethodnim politikama i nastavljaju da nameću žrtve najugroženijima.
Već ujutru sindikati su izražavali zadovoljstvo: po njihovim procjenama, preko 400.000 demonstranata bilo je širom zemlje, izuzev Pariza. Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je mnogo manju brojku od 76.500 demonstranata do podneva. Uprkos ovom uobičajenom raskoraku između zvaničnih i sindikalnih podataka, organizacije su slavile mobilizaciju koju smatraju „već uspješnom“ i „vrlo jasnim upozorenjem“ upućenim vladi.
Skoro 80.000 policajaca i žandarma bilo je angažovano da obezbijedi kolone širom zemlje. U obrazovnom sistemu, nešto manje od jednog nastavnika na šest bilo je u štrajku, a nekoliko desetina srednjih škola bilo je poremećeno: 23 potpuno blokirane i 52 sa djelimičnim blokadama već od jutra. U drugim granama javne službe – zdravstvenoj i lokalnoj – broj štrajkača bio je manji, ali ipak značajan.
Od Pariza do Tuluza, od Marselja do Morlea, protesti su se množili. Parole su bile usmjerene direktno na predsjednika Republike i premijera, osuđujući nejednakosti, rezove u javnim budžetima i rast troškova života.
U Tuluzu su se okupili srednjoškolci, bolničko osoblje, opštinski službenici i velika delegacija Airbusa. U Marselju je omladina i stanovništvo iz radničkih kvartova bilo u velikom broju, noseći poruke o dostojanstvu i podršci socijalnim centrima. Nekoliko govornika je osudilo budžetske rezove koji pogađaju lokalne strukture. U Klermon Feranu, demonstranti su izrazili osjećaj „demokratskog poricanja“ i nemoći pred ekonomskim odlukama koje smatraju nepravednim.
Mobilizaciju su obilježile tenzije u nekoliko gradova. U Nantu je policija upotrijebila suzavac i 94 privođenja su zabilježena tokom dana. Neke škole su bile potpuno blokirane, druge djelimično. Javne gradske linije u Parizu imale su velike poremećaje, posebno u špicu.
Sindikalni lideri dali su brojne izjave. Sofi Bine, generalna sekretarka CGT-a, pozdravila je „nesporan uspjeh“, a Mariliz Leon iz CFDT-a naglasila je da je riječ o „vrlo jasnom upozorenju“ upućenom izvršnoj vlasti. Sve organizacije su osudile ono što smatraju nastavkom politike štednje uprkos promjeni vlade i pozvale na nove akcije ako poruka ne bude shvaćena.
Ovaj dan stavlja vladu pod veliki pritisak uoči predstavljanja budžeta za 2026. Demonstranti i sindikati očekuju odluke koje neće opteretiti najslabije, koje će ojačati javne servise i smanjiti nejednakosti.
Ako vlada ne odgovori na očekivanja, sindikalne organizacije daju do znanja da bi mobilizacija mogla da se nastavi i čak pojača. Uspjeh ovog dana mogao bi biti prelomna tačka: ili vlada uzima u obzir zahtjeve, ili se izlaže širem i dugotrajnijem socijalnom nezadovoljstvu.
Iza brojki, ovaj dan pokazuje trajanje velikog socijalnog nezadovoljstva. Mnogi učesnici ističu da promjene vlada nisu promijenile logiku budžetskih politika. Obrazovanje i omladina su u centru pažnje, što pokazuje učešće srednjoškolaca i blokade škola. Zahtjevi se odnose i na kupovnu moć, stanovanje, prevoz i uopšte troškove života.
Iako neki demonstranti izražavaju određeno razočaranje, smatrajući da prethodne mobilizacije nijesu mnogo promijenile odluke vlasti, mnogi u ovom štrajku vide način da se čuje glas „nevidljivih“ i podsjeti da se budžetske odluke ne mogu donositi bez konsultacija.
Pitanje nastavka pokreta ostaje otvoreno. Sindikati pokazuju jedinstvo i odlučnost, ali će morati da održe dinamiku kako bi nastavili da utiču. Vlada, sa svoje strane, mogla bi pokušati da smiri proteste ciljanim najavama, posebno u vezi sa obrazovanjem i javnim servisima. Kako god bilo, dan 18. septembra 2025. ostaje važan trenutak ovog socijalnog i političkog početka jeseni.































