<\/p>\n\n\n\n
Ustav za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godine predstavlja simbol crnogorskog nacionalnog identiteta i neizostavni marker u pravnoj istoriji crnogorskog naroda koji ujedno svjedo\u010di o na\u0161oj kulturnoj, odnosno civilizacijskoj emancipaciji. U stru\u010dnoj literaturi ovaj pravni akt je postao svojevrsni spomenik koji je predstavljao prekretnicu u dru\u0161tvenom i politi\u010dkom \u017eivotu tada\u0161nje Crne Gore. Njegovim usvajanjem uva\u017eene su unutra\u0161nje politi\u010dke potrebe da Knja\u017eevina Crna Gora, shodno evropskoj praksi, postane ustavna monarhija, s obzirom da je knjaz Nikola dugo vremena pravdao odlaganje uvo\u0111enja ustavnosti \u010dinjenicom da ni carska Rusija nema ustav.<\/p>\n\n\n\n
Od usvajanja prvog pa do posljednjeg crnogorskog ustava mijenjale su se dr\u017eavne formacije, kao i dru\u0161tveno-politi\u010dka ure\u0111enja u kojima je \u017eivio crnogorski narod. Preko ustavne istorije Crne Gore, tj. njenog ustavnog identiteta mo\u017eemo da sagledamo neke bitne identitetske odrednice kao \u0161to su narod, jezik, dr\u017eavni simboli, crkva odnosno vjerske zajednice.<\/p>\n\n\n\n
Jubilej 120. godina crnogorske ustavnosti predstavlja duga\u010dak put, gdje smo u mogu\u0107nosti da sagledamo transformaciju Crne Gore od ruralne knja\u017eevine preko formalno ravnopravne federalne socijalisti\u010dke republike, potom republike konstituenta nefunkcionalne tre\u0107e Jugoslavije, pa sve do obnove dr\u017eavne nezavisnosti 2006. godine, gdje savremena Crna Gora ustavnim na\u010delima poku\u0161ava implementirati standarde zapadne demokratije.<\/p>\n\n\n\n
Kada pravimo odre\u0111ene istorijske paralele vidimo da crnogorski ustavi u identitetskim odrednicama imaju \u010desto odre\u0111ene nedore\u010denosti. Iako je knjaz, a potom i kralj Nikola I Petrovi\u0107 \u2013 Njego\u0161 svojom vi\u0161edecenijskom politikom kroz razne forme u dru\u0161tvenom \u017eivotu stvarao i njegovao ideologiju srpstva me\u0111u svojim podanicima, u Ustavu za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godine ne postoji odredba da je Crna Gora bila dr\u017eava srpskog naroda, kao \u0161to pitanje slu\u017ebenog jezika u Knja\u017eevini ovim aktom nije tretirano, iako jeste ni\u017eim aktima. Obja\u0161njenja za navedeno mogu biti razli\u010dita, i svakako izlaze iz sfere jurisprudencije, ali je nepobitna \u010dinjenica da nijedan Popis stanovni\u0161tva u Knja\u017eevini Crnoj Gori iz 1879, 1899. i 1909. godine nije podrazumijevao izja\u0161njenje crnogorskih podanika po narodnosti i jeziku, ve\u0107 isklju\u010divo po vjeroispovijesti, zbog \u010dega se u ustavnim odredbama, direktno ili indirektno determini\u0161u odnosi vjerskih zajednica. Naime, \u010dlanom 40 ovog Ustava definisano je da je dr\u017eavna vjera isto\u010dno-pravoslavna, a da je Crnogorska crkva autokefalna. Ona ne zavisi od bilo koje druge crkve, ali odr\u017eava jedinstvo u dogmama sa isto\u010dno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom. Sve ostale vjeroispovijesti su slobodne i priznate. Sljedstveno tome, u \u010dlanu 45 vjerski poglavari u Knja\u017eevini Crnoj Gori imali su posebna pravni status s obzirom da su bili virilni poslanici, tj. oni koji dolaze po polo\u017eaju u Narodnu skup\u0161tinu, izme\u0111u ostalih: mitropolit crnogorski, arcibiskup barski i primas srpski i muftija crnogorski. U poglavlju 7 ovog Ustava posebno su regulisana ovla\u0161\u0107enja vjerskih zajednica, njihova prava i obaveze, gdje ne postoji njihova odvojenost od civilnih vlasti, s obzirom da su tada vjerske zajednice vr\u0161ile i javna ovla\u0161\u0107enja, ali je Ustavom bila uspostavljena supermacija dr\u017eavne vlasti nad vjerskim zajednicama.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to se ti\u010de drugih identitetskih rje\u0161enja u Ustavu, u \u010dlanu 38 utvr\u0111uje se Grb Knja\u017eevine Crne Gore, kao dvoglavi bijeli orao sa carskom krunom, skiptrom u desnoj a \u0161arom u lijevoj kand\u017ei, dok mu je na prsima lav na crvenom \u0161titu. Takvo ustavno odre\u0111enje odgovara vi\u0161evjekovnoj crnogorskoj heraldi\u010dkoj tradiciji.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, Ustav je neodre\u0111en kada je u pitanju dr\u017eavna zastava Knja\u017eevine, s obzirom da na boje indirektno upu\u0107uje \u010dlan 39, u kojem se navodi da su narodne boje crvena, plavetna i bijela, \u0161to je otvorilo razli\u010dita tuma\u010denja kada je u pitanju dr\u017eavna zastava Knja\u017eevine Crne Gore, s obzirom da se u stru\u010dnoj literaturi, kao i u foto-dokumentaciji tog vremena istovremeno javljaju tri oblika zastave na dr\u017eavnim organima i institucijama Knja\u017eevine odnosno Kraljevine Crne Gore: crvena zastava sa grbom, trobojnica sa grbom i trobojnica bez grba. Tako\u0111e, najvi\u0161im pravnim aktom Knja\u017eevine nije determinisan jo\u0161 jedan identitetski simbol \u2013 himna, ve\u0107 se izvodila u Knja\u017eevini odnosno Kraljevini Crnoj Gori himna pod nazivom \u201eUbavnoj nam Crnoj Gori\u201c koju je knjaz Nikola proglasio za himnu 1870. godine prema dostupnoj literaturi, ali o tome ne postoji zaseban akt, ve\u0107 na takve konstatacije nailazimo u dr\u017eavnim publikacijama poput Dr\u017eavnog kalendara za Kraljevinu Crnu Goru.<\/p>\n\n\n\n
Nad Kraljevinom Crnom Gorom 1918. godine izvr\u0161ena je nasilna aneksija od strane Kraljevine Srbije \u0161to je prouzrokovalo ukidanje unutra\u0161njeg suvereniteta, \u010diju osnovu su predstavljale nelegitimne i nelegalne odluke tzv. Podgori\u010dke skup\u0161tine, kao pravno tijelo koju ne poznaje tada jo\u0161 uvijek va\u017ee\u0107i crnogorski Ustav i ostala pravna regulativa Kraljevine Crne Gore. To je razlog da su takve odluke od strane kralja i Vlade u egzilu smatrane veleizdajni\u010dkim \u010dinom. Uostalom, da je u konkretnom slu\u010daju u pitanju bila nasilna aneksija svjedo\u010de brojni doma\u0107i i inostrani istorijski izvori i literatura, s obzirom da okupacione snage nijesu u Crnoj Gori do\u010dekane cvije\u0107em nego mecima. Me\u0111unarodno-pravni subjektivitet Kraljevine Crne Gore postojao je sve do januara 1921. godine kada su i SAD prekinule diplomatske odnose sa Kraljevskom Vladom u egzilu. U ovoj \u010dinjenici nalazi se legalnost i legitimnost Bo\u017ei\u0107nog ustanka, a ne pobune, od 24. decembra 1918., po starom odnosno 6. januara 1919. godine po novom kalendaru, kao izraz borbe crnogorskog naroda za povratak unutra\u0161njeg suvereniteta, s obzirom da formalni legalitet Kraljevine SHS uspostavljen tek Vidovdanskim ustavom 1921. godine.<\/p>\n\n\n\n
Jedini pravni akt koji je nad\u017eivio Kraljevinu Crnu Goru jeste Op\u0161ti imovinski zakonik za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1888. godine, koji je za vrijeme trajanja Kraljevine SHS tj. Jugoslavije primjenjivan na istom pravnom podru\u010dju svoje ranije stvarne nadle\u017enosti, iz razloga \u0161to Kraljevina SHS\/Jugoslavija nije imala jedinstven gra\u0111anski zakonik. Taj period primjene Op\u0161teg imovinskog zakonika kao pozitivnog pravnog akta okon\u010dan je 26. oktobra 1946. godine, kada je Skup\u0161tina FNRJ usvojila Zakon o ni\u0161tavnosti svih pravnih propisa donijetih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.<\/p>\n\n\n\n
U Kraljevini SHS\/Jugoslaviji, Crnoj Gori odnosno crnogorskom narodu oduzeto je pravo na nacionalno ime odnosno naziv, a nekada\u0161nja Kraljevina Crna Gora svedena je na jednu od upravnih jedinica nove dr\u017eave pod nazivom Zetska banovina. Zavr\u0161etkom Drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije zahvaljuju\u0107i pobjedi antifa\u0161isti\u010dkih snaga, prvenstveno Komunisti\u010dke partije izvr\u0161ena je promjena dru\u0161tveno-politi\u010dkog ure\u0111enja, odnosno umjesto unitarne stvorena je Jugoslovenska federacija. Na taj na\u010din, do\u0161lo je do usvajanja Ustava NR Crne Gore, gdje je Crna Gora povratila dio nekada\u0161nje suverenosti, mada su\u0161tinski u normativnom pogledu taj ustav sadr\u017einski predstavlja diskontinuitet u odnosu na Ustav za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godine, ne samo \u0161to je utemeljen republikanski, a isklju\u010den monarhisti\u010dki oblik vlasti, ve\u0107 i u pogledu identitetskih obilje\u017eja. Ipak, zna\u010daj ovog Ustava iz 1946. godine je neupitan s obzirom da su u \u010dlanu 3 ovog akta obuhva\u0107ene republi\u010dke granice Crne Gore koje su od 2006. godine postale dr\u017eavne granice Crne Gore. Treba napomenuti da se odredbe Ustava za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godine nijesu primjenjivale na dijelu dana\u0161nje dr\u017eavne teritorije Crne Gore, potez uz jadransku obalu i priobalje od Sutorine do \u0160u\u0161anja, jer su bili u sastavu Austro-Ugarske, kao \u0161to je i njegova primjena samo kratkotrajno obuhvatala oblast Metohije koja je nestankom Kraljevine Crne Gore postala integralni dio Srbije, od 1945. autonomna oblast a potom pokrajina u Jugoslovenskoj federaciji Kosovo i Metohija, a danas Republika Kosovo. <\/p>\n\n\n\n
Ukoliko \u017eelimo prepoznati tragove crnogorskog ustavnog kontinuiteta, upotrebom komparativne metode, mo\u017eemo na\u0107i izvjesne sli\u010dnosti u pogledu ustavnog rje\u0161enja republi\u010dke zastave, s obzirom da je \u010dlanom 5 Ustava NR Crne Gore definisana trobojnica, crveno, plavo, bijela sa crvenom petokrakom, kao ideolo\u0161kim simbolom, te da je u \u010dlanu 113 predvi\u0111eno da se postupak pred sudovima vodi na srpskom jeziku: \u201eGra\u0111ani koji ne znaju srpski jezik mogu se slu\u017eiti svojim jezikom. Tim gra\u0111anima obezbje\u0111uje se pravo da se upoznaju sa cjelokupnim materijalom i da preko prevodioca prate rad suda.\u201c Po prvi put u Ustavu za\u0161ti\u0107en je eksplicitno nacionalni integritet crnogorskog naroda koji je u Kraljevini SHS\/Jugoslaviji bio izlo\u017een hegemonisti\u010dkoj politici Beograda, pa se u \u010dlanu 11 istog akta navodi: \u201eProtivan je Ustavu Narodne Republike Crne Gore svaki akt koji je na njenoj teritoriji uperen protiv suverenosti, ravnopravnosti i nacionalne slobode crnogorskog naroda i Narodne Republike Crne Gore kao i ostalih naroda Jugoslavije i ostalih narodnih republika Federalne Narodne Republike Jugoslavije.\u201c Imaju\u0107i u vidu aktuelnu politi\u010dku praksu u Crnoj Gori trebalo bi razmisliti o vra\u0107anju ove ustavne uredbe u pozitivno pravo Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n
Neobja\u0161njivo je da je republi\u010dko komunisti\u010dko rukovodstvo Crne Gore napravilo totalnu distinkciju u odnosu na istorijski grb Knja\u017eevine Crne Gore, \u0161to nijesu uradila druga rukovodstva u jugoslovenskim republikama. Naprotiv, u ustavima Narodne Republike Srbije i Narodne Republike Hrvatske zadr\u017eani su stari istorijski grbovi sa apliciranom petokrakom \u0161to je bilo u funkciji isticanja nacionalne odnosno dr\u017eavne tradicije. Isti slu\u010daj je sa Narodnom Republikom Albanijom, koja je tako\u0111e u svom novom grbu i zastavi koristila istorijski simbol albanskog naroda, naravno uz ideolo\u0161ki simbol \u2013 petokraku.<\/p>\n\n\n\n
Naime, u \u010dlanu 4 Ustava NR Crne Gore navodi se: \u201eDr\u017eavni grb Narodne Republike Crne Gore predstavlja Lov\u0107en sa Njego\u0161evom Kapelom okru\u017een lovorovim vijencem, koji je dolje povezan crnogorskom zastavom. Izme\u0111u vrhova lovorovog vijenca je petokraka zvijezda. Pozadi Lov\u0107ena nekoliko vijuga predstavljeno je more.\u201c Ovakvo rje\u0161enje grba ne samo \u0161to ne korespondira sa komunisti\u010dkom ideologijom jer se u prvi plan stavlja religijski simbol, nego je istovremeno i suprotan idejama Komunisti\u010dke partije Crne Gore od 1941. godine, kada se crnogorski narod poziva u borbu za socijalnu i nacionalnu emancipaciju. Tada\u0161nje partijsko i republi\u010dko rukovodstvo Crne Gore je zasigurno bilo upoznato da je Njego\u0161eva kapela na Lov\u0107enu bila simbol dinasti\u010dke i unitaristi\u010dke kara\u0111or\u0111evi\u0107evske dr\u017eavne politike i tradicije usmjerene protiv nacionalnog i dr\u017eavnog identiteta Crne Gore, zbog \u010dega se s razlogom mo\u017ee postaviti pitanje odakle motivi za takvo ustavno rje\u0161enje grba socijalisti\u010dke Republike Crne Gore od 1946. do 1992. godine, tim prije, \u0161to je projekat Mauzoleja na Lov\u0107enu bio jedna od najva\u017enijih politi\u010dkih ta\u010daka u poslijeratnoj Crnoj Gori. Mogu\u0107e obja\u0161njenje mo\u017eemo prepoznati u ideolo\u0161koj koncepciji Milovana \u0110ilasa crnogorske nacije, po kojoj je crnogorski narod stekao subjektivitet u novom vijeku, ali njegovu srednjevjekovnu genezu vezuje za srpsko etni\u010dko stablo. Navedene koncepcije \u0107e nezvani\u010dno ostati na snazi tokom cijelog trajanja socijalisti\u010dkog perioda kod partijskih i republi\u010dkih organa Crne Gore, uz odre\u0111ena li\u010dna neslaganja, pa se dalje nije dublje zalazilo u oblikovanje nacionalnog i institucionalizaciju dr\u017eavnog identiteta kao \u0161to je to slu\u010daj sa makedonskim rukovodstvom. Crnogorsko partijsko i republi\u010dko rukovodstvo zadovoljavalo se kompromisnim rje\u0161enjima, kao \u0161to vidimo iz Ustava iz 1963. i 1974. godine, s obzirom da je u slu\u017ebenoj upotrebi bio srpsko-hrvatski jezik ijekavskog izgovora, a oba pisma \u2013 \u0107irilica i latinica. Iako je u navedenim ustavima Crna Gora bila definisana kao dr\u017eava crnogorskog naroda i pripadnika drugih naroda i narodnosti Jugoslavije koji \u017eive u njoj, u praksi afirmisana je i njegovana koncepcija dualnog identiteta crnogorskog naroda.<\/p>\n\n\n\n
Ustavom Republike Crne Gore iz 1992. godine napravljen je odre\u0111eni diskontinuitet u odnosu na prethodne socijalisti\u010dke ustave s obzirom da je crnogorski narod izmje\u0161ten u preambulu Ustava, srpski jezik ijekavskog izgovora progla\u0161en za jezik u slu\u017ebenoj upotrebi, uz ravnopravnost \u0107irili\u010dnog i latini\u010dnog pisma. Me\u0111utim, u navedenom Ustavu u \u010dlanu 6 prepoznajemo povratak monarhisti\u010dkoj tradiciji Crne Gore s obzirom da Ustav ka\u017ee da Crna Gora ima grb, zastavu i himnu, pri \u010demu je Zakonom o grbu i zastavi iz 1993. godine zakonodavac gotovo preuzeo rje\u0161enja iz Ustava za Knja\u017eevinu Crnu Goru u pogledu grba i zastave, ali je pitanje himne zbog nepostojanja politi\u010dkog konsenzusa ostalo zadugo nedefinisano. Slijede\u0107i monarhisti\u010dku tradiciju, Ustav iz 1992. godine u \u010dlanu 11 decidirano navodi tradicionalne vjerske zajednice pravoslavnu crkvu, islamsku zajednicu i katoli\u010dku crkvu, ali propisuje njihovu odvojenost od dr\u017eave. Tek Zakonom o dr\u017eavnim simbolima iz 2004. godine utvr\u0111eno je da je himna Crne Gore \u201eOj, svijetla majka zoro\u201c, a istim pravnim aktom jo\u0161 su se vi\u0161e grb i zastava pribli\u017eili monarhisti\u010dkim obilje\u017ejima Knja\u017eevine odnosno Kraljevine Crne Gore, iako Crna Gora ima republikansko ure\u0111enje. Ustavom Crne Gore iz 2007. godine, iako je dr\u017eava definisana kao gra\u0111anska, u istom aktu u \u010dlanu 79 nailazimo na odredbe koje \u0161tite nacionalni identitet manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica, a u \u010dlanu 80 zabranjuje se nasilna asimilacija manjinskih naroda, a da pri tome ustavopisac nije definisao koji je to dr\u017eavotvorni narod ili narodi od kojih potencijalno mogu biti ugro\u017eena prava manjinskim narodima te im prijeti nasilna asimilacija. Ni preambula Ustava ne pru\u017ea nam mogu\u0107nost tuma\u010denja ovih odnosa, \u010dak \u0161ta vi\u0161e, komplikuje ga, s obzirom da se u preambuli izme\u0111u ostalog navodi: \u201ePolaze\u0107i od odlu\u010dnosti da smo kao slobodni i ravnopravni gra\u0111ani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji \u017eive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bo\u0161njaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i dr. privr\u017eeni demokratskoj i gra\u0111anskoj Crnoj Gori.\u201c<\/p>\n\n\n\n
U \u010dlanu 4 Ustava iz 2007. godine definisana su, tj. de facto preuzeta rje\u0161enja iz Zakona o dr\u017eavnim simbolima, dok je u \u010dlanu 13 utvr\u0111eno da je slu\u017ebeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, dok su u slu\u017ebenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski, te da su oba pisma ravnopravna. Ovakvo ustavno rje\u0161enje po ocjeni profesora Blagote Mitri\u0107a predstavlja pravni specifikum, bez obzira koliko god te\u017eili da Crna Gora bude demokratska dr\u017eava, s obzirom da u uporednoj praksi ne postoji dr\u017eava sa pet slu\u017ebenih jezika. Ipak, nedostaje eksplanacija od strane stru\u010dne javnosti kada su u pitanju obja\u0161njenja u pogledu normiranja crnogorskog jezika po nazivu dr\u017eave, \u0161to bi implicite dovelo u pitanje pravo etni\u010dkim Crnogorcima da svoj jezik nazovu nacionalnim imenom. Crnogorci nijesu progovorili crnogorskim jezikom od 2007. godine, iako su im do tada sva dotada\u0161nja ustavna i zakonodavna rje\u0161enja to pravo onemogu\u0107avala. Zato je jotovana varijanta crnogorskog jezika autenti\u010dni, istorijski iskaz kao narodnog jezika Crnogoraca. Ustav iz 2007. za razliku od prethodnog iz 1992. godine ne nabraja tradicionalne vjerske zajednice, ve\u0107 u \u010dlanu 14 navodi da su vjerske zajednice odvojene od dr\u017eave i slobodne u vr\u0161enju obreda i vjerskih poslova. Kako je ta sloboda vjerskih zajednica u proteklom periodu primjenjivana, prepoznajemo u njihovom direktnom ili indirektnom politi\u010dkom anga\u017emanu, naro\u010dito Srpske pravoslavne crkve, ali i ostalih vjerskih zajednica, pa shodno na\u010delu de lege ferenda preporu\u010dujem da se vratimo na sedmo poglavlje Ustava za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godinu, s obzirom da nas kao zajednicu o\u010digledno mogu vratiti u sekularne odnose istorijski potvr\u0111ena rje\u0161enja. Na osnovu svega izlo\u017eenog, neupitna \u010dinjenica je da je Ustav za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905. godine bio u funkciji oblikovanja nacionalnog i dr\u017eavnog identiteta, s obzirom da i organizator ovog skupa ovaj akt ocjenjuje kao temelj ustavnosti.<\/p>\n\n\n\n
U va\u017ee\u0107em Ustavu prepoznata je intencija ustavopisca da se u mjeri mogu\u0107eg inkorporiraju ona identitetska rje\u0161enja iz crnogorske pravne pro\u0161losti koja se temelje upravo na Ustavu za Knja\u017eevinu Crnu Goru.<\/p>\n\n\n\n
Okrugli sto \u201eUstav za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905 \u2013 temelj crnogorske pisane ustavnosti\u201c na kome je govorio predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovovi\u0107 odr\u017ean je 12. decembra 2025. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore povodom obilje\u017eavanja 120 godina od dono\u0161enja Ustava za Knja\u017eevinu Crnu Goru.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Izlaganje predsjednika Matice crnogorske Ivana Jovovi\u0107a na Okruglom stolu \u201eUstav za Knja\u017eevinu Crnu Goru iz 1905 \u2013 temelj crnogorske pisane ustavnosti\u201c objavljujemo integralno.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":913937,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[3361,3362,3363],"naslovna":[],"class_list":["post-913936","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika","tag-crnogorski-nacionalni-integritet","tag-ivan-jovovic","tag-ustav-crne-gore"],"acf":[],"yoast_head":"\n