<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom maja ove godine, Srpska Pravoslavna Crkva je odr\u017eala parastos postradalima u Lijev\u010da polju (BiH) 1945.g, a sredinom juna odr\u017ea\u0107e se isto takvo bogoslu\u017eenje, sli\u010dnim povodom, u Kamni\u010dkoj Bistrici (Slovenija). Rije\u010d je o molitvi za du\u0161e pobijenih, kojima nije su\u0111eno. Pobijenih a prethodno razoru\u017eanih. Pobijenih koji nijesu sahranjeni kao ljudi. Me\u0111u njima, vjerovatno ima i odgovornih za neka nepo\u010dinstva, ali ima i \u201dkrivih\u201d samo za to \u0161to su bili ideolo\u0161ki protivnici bolj\u0161evizma. Ima \u010dasnih oficira i vojnika. Ima sve\u0161tenika bez oru\u017eja. Naknadna osuda za sve njih stigla je kroz ideolo\u0161ku propagandu da su oni bili zlo\u010dinci i kolaboranti. Pa \u010dak i da je tako, na\u010din njihove egzekucije je izraz krajnjeg divlja\u0161tva. Ovda\u0161nja, ve\u0107 izvedena, revizija komunisti\u010dkog sistema vrijednosti (gledanja na svijet) po pitanju dru\u0161tvenog ure\u0111enja, ekonomije, gra\u0111anskih sloboda \u2013 neminovno nam donosi i pitanje treba li nam revizija u odnosu na ideolo\u0161ki obojenu istoriju Drugog svejtskog rata?<\/p>\n\n\n\n
Srpska Pravoslavna Crkva je institucija koja se nedvosmisleno usprotivila Hitleru i Trojnom paktu 1941.g, i zbog toga postradala, od utamni\u010denog patrijarha do pobijenih episkopa i sve\u0161tenika i do masovnog pogroma vjernika. Cijena njenog glasa protiv nacizma i fa\u0161izma bila je prevelika. Decenijama po zavr\u0161etku Drugog svjetskog rata, nijesu postojali civilizovani uslovi da Crkva oglasi nepravdu i zlo\u010dine, koji su joj u\u010dinjeni, kako od nacista i fa\u0161ista, tako i od antifa\u0161isti\u010dkog ali totalitarnog komunisti\u010dkog pokreta. Samim tim, nijesu postojali normalni uslovi da se \u010duje (objektivno i razlo\u017eno) da li je Crkva odgovorna za neke zlo\u010dine i nepravde u\u010dinjene u ime borbe protiv komunizma? Sve\u0161tenstvo SPC, tokom Drugog svjetskog rata, mahom nije bilo naoru\u017eano. Naoru\u017eana manjina je bila zastupljena kako u \u010detni\u010dkim tako i u partizanskim jedinicama. Crkva je dijelila sudbinu svoga naroda, i ona ima moralno pravo da zatra\u017ei reviziju zvani\u010dnih ratnih izvje\u0161taja. A to zna\u010di molbu da se isti ponovo pogledaju, i da se sva\u010diji zlo\u010din ispita i podvu\u010de, – kako se ne bi ponovio. Preporu\u010dujem knjigu \u201dSje\u0107anje na patnju i otpor: politika sje\u0107anja i Srpska Pravoslavna Crkva\u201d u izdanju Central European University Press autorke Karin R. Hofmajste<\/strong>r.<\/p>\n\n\n\n Da, treba nam revizija najnovije istorije (revizija=djelatnost bez koje je nauka nezamisliva, a prisutna je i u svakodnevnoj medicinskoj, ekonomskoj praksi\u2026) ne da bismo lagali ili iskrivljavali nepobitne \u010dinjenice, ne da bismo produbljivali podjele, nego da bismo sprije\u010dili dalju relativizaciju (do sad uspje\u0161no sprovo\u0111enu) komunisti\u010dkih gre\u0161aka i zlo\u010dina, – i upravo tako, punom istinom, obustavili dalje i ve\u0107e podjele i naga\u0111anja. Ono \u0161to se do dana\u0161njeg dana najprije negiralo, pa potom eufemisti\u010dki pravdalo, sada trenutno stoji pod tepihom iskaza \u201dPa da bilo je i toga ali..\u201d; \u201dNiko to ne pori\u010de, nego\u2026\u201d; \u201dSvi smo toga svjesni, me\u0111utim\u2026\u201d. U ovda\u0161njem dru\u0161tveno-politi\u010dkom narativu \u010dujemo imena zlo\u010dinaca i mjesta zlo\u010dina, i obja\u0161njene njihove istorijske posljedice \u2013 ako su ih u\u010dinili anti-komunisti. I treba. Ali na drugoj strani, osim deklaratorne saglasnosti da je bilo svega \u201di na drugoj strani\u201d nemamo ni imena, ni toponime, ni definisane ratne i moralne posljedice \u201dcrvenog terora\u201d. Nemamo ni\u0161ta \u0161to bi nominalno stalo u ud\u017ebenike, i \u0161to bi partizanske brigade rasteretilo kolektivne krivice. Odnosno, imamo, ali se ne pokazuje.<\/p>\n\n\n\n Dakle, revizija koja ne bi okaljala sve ono pozitivno i rodoljubivo \u0161to su uradili komunisti i partizani, nego revizija koja bi odvojila \u017eito od kukolja, i koja bi pokazala \u0161ta su dobro, u odbrani otad\u017ebine, uradili ideolo\u0161ki protivnici komunista na ovim prostorima. Revizija koja nije \u201dnovo kopanje po kostima\u201d, nego prvo, jasno i glasno, pokazivanje gdje le\u017ee kosti koje nikad niko nije ni sahranio, ni pomenuo a kamoli rehabilitovao\u2026 Jama Kotor, u Kulinama kod Nik\u0161i\u0107a je simbol te teme i prvi korak na tom putu.<\/p>\n\n\n\n Tipi\u010dan primjer relativizacije jeste kritika nedavne crnogorske rezolucije o genocidu nad srpskim i drugim narodima u usta\u0161kim i nacisti\u010dkim logorima tokom Drugog rata. Ta relativizacija pita \u010demu slu\u017ei takva rezolucija, kada niko (navodno) u Hrvatskoj ne pori\u010de takav genocid? A pravo pitanje bi glasilo: da li je, mo\u017eda, dr\u017eava Hrvatska donijela jednu takvu rezoluciju? Jer, samo bi takva, hrvatska rezolucija, eventualno u\u010dinila izli\u0161nom rezolucije u drugim dr\u017eavama. Ali takve rezolucije nema. Na drugoj strani, tipi\u010dan primjer revizije, jesu biste narodnih heroja revolucije u trebinjskom gradskom parku. Ve\u0107 nekoliko decenija tim hercegova\u010dkim gradom vlada anti-komunisti\u010dka politi\u010dka struktura. Sa postolja su uklonjeni likovi tri kontraverzne li\u010dnosti na\u0161e istorije, dok ostali ponosno stoje i svjedo\u010de istinu koja se ne da preina\u010diti.<\/p>\n\n\n\n Problematici na\u0161ih ratnih nesre\u0107a i bratskih podjela treba da pristupimo sa \u017eeljom da, po Bo\u017eijoj zapovjesti, pomirimo istinu sa ljubavlju. Odnosno da se istinom oslobodimo od zabluda, a ljubavlju od otrovne mr\u017enje. U takvim okolnostima istorija zbilja ne smije da bude poslu\u017eavnik sa koga svako uzima ono \u0161to mu se svi\u0111a, nego sve ono \u0161to se na ovim prostorima zbivalo tokom 20. vijeka u tri u\u017easna rata, treba sagledati u totalitetu. Bez relativizacije. U totalitetu onih mu\u010dnih sukoba me\u0111u na\u0161im precima, i svega onoga \u0161to je sa globalnog nivoa uslovilo da u pojednim periodima oni vi\u0161e ratuju izme\u0111u sebe, nego protiv okupatora na\u0161e otad\u017ebine. A taj totalitet nijesmo mogli imati u jednopartijskoj interpetaciji istorije.<\/p>\n\n\n\n Mi dana\u0161nji gra\u0111ani Crne Gore potomci smo onih koji su nedavno, prije jednoga vijeka i vi\u0161e, bili svi na jednoj strani. Strani na kojoj su svaka porodica, svaki pojedinac bili vaspitavani u rodoljublju, u brizi za obraz i \u010dast, u ljubavi prema Bogu i tradiciji. Jedan od razloga dana\u0161nje mr\u017enje i kontraverznih pogleda na jedne te iste doga\u0111aje le\u017ei u nikad dovoljno i nikada stru\u010dno sprovedenom nau\u010dnom odre\u0111enju ovih zbivanja. Desilo nam se doba interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea, u kom su najbrojniji i najglasniji oni koji o svemu tome malo znaju, ali dosta pri\u010daju \u2013 dok nauka ili \u0107uti ili ne radi dovoljno na publikaciji svoga rada. Drugi razlog su politi\u010dke i ideolo\u0161ke manipulacije. Tre\u0107i, – to su iracionalne navija\u010dke emocije koje proizilaze iz ovog prethodnog razloga. A prije svega toga je, valjda, odgovornost svakoga od nas pojedina\u010dno, \u0161to ne radimo na individualnom obrazovanju i upoznavanju sa sopstvenom pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Bilo bi dobro da u danima pred nama, smanjimo govor mr\u017enje i me\u0111usobnog optu\u017eivanja, a da sve dr\u017eavne i nau\u010dne adrese (nadle\u017ena ministarstva, CANU, Univerzitet) ali i ukupna javnost, prionu na dijalog, na razumjevanje bitnih ta\u010daka pro\u0161losti, naro\u010dito na utvr\u0111ivanje zlo\u010dina i zlo\u010dinaca, izvan okvira ideolo\u0161kih etiketiranja, sa bilo \u010dije strane. Ba\u0161 na ovom poslu treba nam \u010dvrsta veza istine i ljubavi, strpljivosti i pravi\u010dnosti. Treba nam me\u0111usobno povjerenje. Pred Bogom i pred ljudima, najve\u0107i bi grijeh bio stvarati ambijent novih sukoba i podjela. \u010cetni\u010dki i partizanski, zelena\u0161ki i bjela\u0161ki meci davno su ispucani. Kao \u0161to je odavno prevazi\u0111eno shvatanje dr\u017eave kao jedne partije, ili jedne monarhijske stolice. Ali ne smije se ni\u010dim prevazi\u0107i sje\u0107anje na istinu, i potreba da se \u010duje poslijeratna istina onoga drugoga.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dki i ratni bolj\u0161evizam, pojavio se na politi\u010dkoj sceni Evrope malo prije fa\u0161izma i nacizma, a sa njima dijeli, pored nekih bitnih idejnih razlika, zna\u010dajne organizacione i politi\u010dke sli\u010dnosti. To \u0107e ove pokrete dovoditi \u010das do efikasne i prirodne saradnje, a \u010das do me\u0111usobnog brutalnog rata. Takav nemilosrdni rat zbiva\u0107e se i unutar redova samih ovih pokreta i partija, \u0161to je jedan od dokaza da im je nemilosrdna isklju\u010divost prema neistomi\u0161ljenicima bila glavno obilje\u017eje djelovanja (Goli otok kod nas, progon \u201dtrockista\u201d u Rusiji\u2026). Sva tri pokreta su za svoj politi\u010dki ideal imala diktaturu jedne partije, i kako god da su do\u0161li na vlast (putem izbora \u2013 kao u Njema\u010dkoj ili uprkos njima \u2013 kao u Rusiji) njihov na\u010din vladanja potom, isklju\u010divao je parlamentarne izbore, vi\u0161estrana\u010dku demokratiju i gra\u0111anske slobode. Nasilja prema neistomi\u0161ljenicima do stepena surovih likvidacija, nijesu bili incidenti ili \u201dotimanje kontroli\u201d, nego planirano, programsko postupanje.<\/p>\n\n\n\n Rezolucija Parlamentarne skup\u0161tine Savjeta Evrope broj 1481 \u201d O potrebi me\u0111unarodne osude zlo\u010dina totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima\u201d iz 2006 ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n \u201dKomunisti\u010dki lideri nikad nijesu skrivali svoje ciljeve, koji su bili diktatura proletarijata i uklanjanje politi\u010dkih protivnika i onih kategorija stanovni\u0161tva koje su nespojive s novim modelom dru\u0161tva. Rezultat tih ciljeva bio je masovni teror, zlo\u010dini i gruba kr\u0161enja ljudskih prava. Zbog toga se ne mo\u017ee ignorisati sli\u010dnost s posljedicama sprovo\u0111enja druge ideologije 20. vijeka, nacizmom, s kojim komunizam ima, pored nesumnjivih razlika, i niz zajedni\u010dkih obilje\u017eja\u201d.<\/p>\n\n\n\n Ovo su neki od razloga za\u0161to je Drugi svjetski rat u Evropi, pored tolikih opcija zla koje su se gnijezdile kontinentom, otpo\u010deo ba\u0161 onako kako je otpo\u010deo: uz prethodni pakt upravo komunista, nacista i fa\u0161ista! Pakt je potpisan 7 dana prije Hitlerovog napada na Poljsku, a podrazumijevao je me\u0111usobno nenapadanje, kao i ekonomsku, ratnu i strate\u0161ku saradnju izme\u0111u Tre\u0107eg Rajha i Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista\u0107i da SSSR u tom momentu nije tek jedna od dr\u017eava koja je u paktu sa Hitlerom (i \u010diji pakt sa Njema\u010dkom, za razliku od drugih, nije ostao \u201dmrtvo slovo na papiru\u201d), nego ona istovremeno predstavlja politi\u010dku i ideolo\u0161ku centralu svih evropskih komunista, pa i jugoslovenskih. I zato, kada ta centrala odlu\u010di da komunisti iz Jugoslavije ratuju u, tamo nekakvoj, \u0160paniji (na strani tamo\u0161njih komunista u gra\u0111anskom ratu 1936-39) oni tamo odlaze, ginu i sti\u010du ratna iskustva. Jer, tada jo\u0161 nije na snazi pakt Hitlera (koji je zna\u010dajno pomagao \u0161panske fa\u0161iste) sa Staljinom<\/strong> (koji poma\u017ee \u0161panske komuniste). Me\u0111utim, kada je komunisti\u010dka Moskva u savezu sa Vermahtom, tada ovda\u0161nji komunisti, \u010dast izuzecima, mirno gledaju raspad sopstvene otad\u017ebine, iako imaju obu\u010dene i iskusne ratnike sa \u0161panskim iskustvom. To \u0161to je napadnuta otad\u017ebina, doma\u0107im komunistima nije predstavljalo \u201dokida\u010d\u201d za vojnu akciju. Pokrenuli su se kada je Hitler (sumanuto i van svake logike) napao SSSR, – njihovo ideolo\u0161ko sjedi\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Kako je to mogu\u0107e? Pretpostavljam da je mogu\u0107e pod okolnostima da je jednom revolucionaru va\u017enija promjena dru\u0161tvenog sistema od rata sa okupatorom. Odnosno, njemu nije velika razlika izme\u0111u vojnog (tu\u0111inskog) i klasnog (bur\u017eoaskog) okupatora radni\u010dke klase – \u010diju on slobodu sanja. I zato je revolucija njegov primarni cilj, a rat protiv okupatora samo (\u201ddobrodo\u0161lo\u201d) sredstvo. Kona\u010dno, prva komunisti\u010dka revolucija u istoriji, zbila se isto tako, u zale\u0111u rata koji je carska Rusija vodila protiv carske Njema\u010dke. Sli\u010dno se desilo i u Kini tokom Drugog rata. Revolucionarima se rat sa okupatorom pokazao kao sredstvo kojim ostvaruju drugi cilj. Ili \u2013 mo\u017eete li zamisliti rat doma\u0107ih komunista protiv njema\u010dkih okupatora u okolnostima da Hitler nije napao SSSR, odnosno, u okolnostima i dalje va\u017ee\u0107eg pakta nacisti\u010dke i komunisti\u010dke internacionale? O tome mo\u017eemo da naga\u0111amo\u2026<\/p>\n\n\n\n Komunisti se pridru\u017euju oru\u017eanom sukobu sa nacistima i okupatorima tek u julu, jer je prethodno u junu 1941, napadom Njema\u010dke na SSSR raskinuta njihova dvogodi\u0161nja koalicija sa nacistima. Koalicija koja je konkretno omogu\u0107ila po\u010detak najve\u0107e klanice u istoriji \u010dovje\u010danstva. Ta je nacisti\u010dko-komunisti\u010dka koalicija raspar\u010dala najprije Poljsku, a potom i cijelu Evropu na sfere Hitlerove i Staljinove vojne dominacije. Nju pominjem kao mogu\u0107i bitan faktor u razumijevanju (ne i u opravdanju) kasnije nemoralne, povremene i pojedina\u010dne, kolaboracije sa okupacionim snagama vrlo decentralizovane kraljevske vojske, \u0161irom Jugoslavije, pa i u Crnoj Gori. Prvenstveni razlog takve, nimalo \u010dasne, vojne saradnje Jugoslovenske vojske u otad\u017ebini, sa Njemcima i Italijanima (ako izumemo neke pojedina\u010dne i neodgovorne ispade pojedinaca \u2013 nazva\u0107u ih \u201ddesna skretanja\u201d) bio je strah od komunista, koji su pod okriljem borbe sa okupatorima po\u010deli da sprovode revoluciju (borbu za vlast). Tako sprovo\u0111ena revolucija, osim \u0161to je i ona moralno neprincipijelna, bila je brutalna kao i sve druge revolucije. \u010cesto nije marila za \u017eivote najbli\u017eih i nevinih (\u201dlijeva skretanja\u201d ili za one neupu\u0107ene, devijacije opisane u \u0106opi\u0107evom romanu \u201dGluvi barut\u201d\u2026), ni za rizike nad \u017eivotima \u017eene i djece (oru\u017eani napadi na Njemce u Srbiji pri strogoj naredbi \u201dsto ubijenih Srba za jednog ubijenog Njemca\u201d). Ovdje preporu\u010dujem knjigu \u201dGra\u0111anski rat u Crnoj Gori\u201d u izdanju Obodskog slova, 2024, autora dr Slobodana Tomovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Koliko razumijem, i komunisti\u010dka i anti-komunisti\u010dka vojska su, direktno ili pre\u0107utno, sara\u0111ivale sa nacistima, a na u\u0161trb borbe za otad\u017ebinu, samo da bi u\u010dvrstili ili projektovali svoju budu\u0107u poslije-ratnu vlast. Jedan od partizanskih prvaka Milovan \u0110ilas svjedo\u010di o planiranom partizanskom oru\u017eanom otporu snagama anti-hitlerovske koalicije, ako bi se one iskrcale na jugoslovensku jadransku obalu, \u010dak i po cijenu vojne koalicije sa nacistima. (To je detalj iz tzv. Martovskih pregovora partizana i nacista u Zagrebu i Gornjem Vakufu 1943.g.) Dakle, komunisti su u paktu sa nacistima, prve dvije godine Drugog rata, i to formalno, po propozicijama potpisanog ugovora, a anti-komunisti sporadi\u010dno i bez globalnog plana, tokom posljednje tri godine istog tog rata. Opet, i jedni i drugi, po svojim programima i po su\u0161tini svog djelovanja na terenu (proglas ravnogorskog pokreta; \u0110uji\u0107eva borba protiv usta\u0161a u NDH; Hitlerova potjernica kako za Titom<\/strong>, tako i za Dra\u017eom; Vrhovna komanda kraljevske vojske u Londonu) predstavljali su antifa\u0161isti\u010dke i antinacisti\u010dke vojne snage. No, kako su komunisti, u op\u0161toj preraspodjeli svjetske mo\u0107i na kraju rata, dobili vlast u Jugoslaviji (a kao poletnija i organizovanija sila dominirali na bojnom polju krvavog gra\u0111anskog rata) njima je dopalo da \u201dpi\u0161u istoriju\u201d. A napisali su je u ideolo\u0161ki jednostranom, crno-bijelom maniru. Sa prenagla\u0161avanjem i mitologizovanjem svojih postignu\u0107a, a umanjivanjem i opravdanjem svih svojih gre\u0161aka. Pora\u017eenoj, potisnutoj i \u017eigosanoj strani anti-komunista, nije ostalo ni\u0161ta drugo nego da i ona (mo\u017eda jo\u0161 i vi\u0161e) mitologizuje svoja postignu\u0107a i pravda bezbrojne propuste.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de zlo\u010dina koje su po\u010dinili i jedni i drugi, te\u0161ko se oteti utisku da se ne zna koji su stra\u0161niji? Oni \u010detni\u010dki koji su se zasnivali na etni\u010dkom revan\u0161izmu ili sprovo\u0111enju nekih sumnjivih planova o etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju, ili oni komunisti\u010dki koji su se zasnivali na jasnom partijskom programu o stale\u0161kom i ideolo\u0161kom \u201d\u010di\u0161\u0107enju\u201d terena od onih koji se ne uklapaju u partijski program. Kasnija komunisti\u010dka istoriografija je retroaktivno od ve\u0107ine svojih nevinih \u017ertava na\u010dinila \u201dkolaborante i ratne neprijatelje\u201d,- \u0161to predstavlja novi zlo\u010din. Isto tako, pobjednici su mnoge zlo\u010dince u svojim redovima \u201dkanonizovali\u201d u narodne heroje, bez mogu\u0107nosti da se njihove uloge objektivno preispitaju. Na drugoj strani, li\u010dnosti nekih \u010detni\u010dkih komandanata (P. \u0110uri\u0161i\u0107 i drugi) su pod bremenom velikih sumnji i u\u017easnih svjedo\u010danstava o etni\u010dki motivisanim zlo\u010dinima. Bilo bi dru\u0161tveno ljekovito, sve to ponovo pogledati (to bukvalno zna\u010di rije\u010d revidirati), i uz pomo\u0107 inostrane istoriografije, dati jasan sud o jednima i drugima.<\/p>\n\n\n\n Rezoluciju Parlamentarne skup\u0161tine Savjeta Evrope broj 1096 \u201do mjerama za uklanjanje naslje\u0111a biv\u0161ih komunisti\u010dkih totalitarnih re\u017eima\u201d iz 1996, ka\u017ee: Zlo\u010dini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i na\u010dela diktature proletarijata, pod krinkom \u010dega je bila ozakonjena \u00bbeliminacija\u00ab ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog dru\u0161tva i, kao takvi, ozna\u010deni su neprijateljima totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima. Iako je svijest o povijesnim zbivanjima jedan od preduslova za izbjegavanje sli\u010dnih zlo\u010dina u budu\u0107nosti, a moralna ocjena i osuda po\u010dinjenih zlo\u010dina igraju va\u017enu ulogu u odgoju mladih nara\u0161taja, svijest javnosti o zlo\u010dinima koje su po\u010dinili totalitarni komunisti\u010dki re\u017eimi vrlo je niska. U tom smislu, sve su zemlje, ako to dosad nijesu u\u010dinile, pozvane procijeniti istoriju komunizma i svoju vlastitu pro\u0161lost, jasno se distancirati od zlo\u010dina po\u010dinjenih od totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima te ih nedvosmisleno osuditi.<\/p>\n\n\n\n A da se radi o dva (a ne samo jednom) su\u0161tinski antifa\u0161isti\u010dka pokreta, vidi se i u narativu sporazuma Tito-\u0160uba\u0161i\u0107 iz juna 1944.g., na osnovu koga kralj Petar iz Londona poziva pripadnike Dra\u017eine vojske da se stave pod Brozovu komandu. Zar bi se takvo ne\u0161to moglo tra\u017eiti od oru\u017eanih snaga koji su u savezu sa nacistima? Ili \u2013 \u0161ta je tada, godinu dana pred kraj rata, sa \u010detni\u010dkim \u201dzlo\u010dinima i kolaboracijom\u201d? Kako i za\u0161to takve ljude, pod oru\u017eijem, primiti u svoje redove? Za razliku od njih, hrvatskim domobranima se recimo tra\u017eilo da \u201dpolo\u017ee oru\u017eije\u201d i pre\u0111u u NOVJ uz \u201dobe\u0107anu amnestiju\u201d. A potpuno na drugoj strani tog vojnog spektra nalazi se nacisti\u010dko-fa\u0161isti\u010dka usta\u0161ka armada, kojoj se ne nudi niti jedan od pomenutih oblika inkluzije u partizanske snage. Koriste\u0107i okolnost da je Mihailovi\u0107 odbio ovaj kraljev poziv, komunisti\u010dki istoriografija, iz ideolo\u0161kih razloga, ve\u0107 1945.g. strpa\u0107e u isti ko\u0161 \u201dokupatorskih saradnika\u201d i \u010detnike i usta\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Tema o reviziji (novom gledanju) istorije Drugog svjetskog rata na na\u0161im prostorima, ima i one analiti\u010dare koji \u017eele da je svedu samo i isklju\u010divo na prostor Crne Gore, a iz razloga \u0161to smo mi, sada nakon svega, nezavisna dr\u017eava. Me\u0111utim, smatram da takav predlog ne vodi objektivnom sagledanju problema. Drugi svjetski rat, samo mu ime ka\u017ee, nije stvar jedne oblasti niti jedne dr\u017eave, a pogotovo se jedan prostor biv\u0161e Jugoslavije, makar on danas bio dr\u017eava, ne mo\u017ee tematski i analiti\u010dki izolovati od ostatka biv\u0161e jugoslovenske teritorije. Najprije zbog toga \u0161to su svi bitni faktori (izuzev dvogodi\u0161nje italijanske okupacije) onda\u0161njeg rata 1941-45 na teritoriji dana\u0161nje Crne Gore, djelovali (organizaciono, planski, ratno-takti\u010dki) bez neke \u010dvr\u0161\u0107e predstave o dana\u0161njim granicama. Kako njema\u010dke okupacione snage, tako i one \u010detni\u010dke i partizanske, a pogotovo organizacija SPC koja i tada i danas predstavlja nedjeljivu kanonsko-pravnu cjelinu ra\u0161irenu izvan Crne Gore. Zlosre\u0107na \u0110uri\u0161i\u0107eva sudbina, kao i kretanje drugih \u010detni\u010dkih formacija – sa jedne strane; te \u010dinjenica da su \u0110ilas, Kapi\u010di\u0107, Dap\u010devi\u0107 i drugovi kraj rata do\u010dekali ne na Cetinju, nego na Dedinju \u2013 sa druge strane, bjelodano govore da je taj rat svoje vektore i gabarite, pa i mjesta dono\u0161enja klju\u010dnih odluka, imao daleko izvan crnogorskih okvira. Ako bi ova tema bila samo i isklju\u010divo \u201dcrnogorska stvar\u201d, kako bismo objasnili \u010dinjenicu da najpoznatiji crnogorski komunisti\u010dki junaci S. Kova\u010devi\u0107 i I. Milutinovi\u0107 ginu izvan Crne Gore?<\/p>\n\n\n\n I za kraj pitanje sa po\u010detka ovog teksta koje je na granici politike i filosofije: \u0161ta nam donosi revizija istorije? Da li ona uzrokuje relativizaciju istine, ili smo, naprotiv, bez revizije upravo zato\u010denici ideolo\u0161ke relativizacije? (U ovom slu\u010daju relativizacije komunisti\u010dke pro\u0161losti i ratnih gre\u0161aka). Da li se \u201dideolo\u0161ki motivisane\u201d revizije pla\u0161e najvi\u0161e oni koji su istorijsku istinu okovali u sopstveno ideolo\u0161ko jednoumlje? Ako smo, usljed totalitarnosti pobjedni\u010dkog re\u017eima, imali osvjetljena samo neka polja na\u0161e pro\u0161losti, dok su druga dr\u017eana u statusu \u201dtabu tema\u201d, da li nam mo\u017ee \u0161koditi i iskriviti iskustvo ukupne istine, ako osvjetlimo sva preostala polja? Kona\u010dno, najve\u0107i i najglasniji protivnici revizije tema iz Drugog svjetskog rata jesu oni koji su naopa\u010dke izvrnuli sve tradicionalne istorijske narative o 1918; o 1948; o 1989\u2026itd. Pa sad nije jasno: Da li je ujedinjenje 1918. izdajni\u010dki \u010din ili politi\u010dki projekat koji su podr\u017eala sva \u0161estorica premijera vlada iz Kraljevine Crne Gore? Da li je ovda\u0161njim komunistima trebao momentalni i beskompromisni raskid sa totalitarnim staljinizmom ili je Goli otok strati\u0161te nevinih? Da li je politi\u010dki preokret 1989. bio dolazak piona S. Milo\u0161evi\u0107a <\/strong>na vlast u Crnoj Gori (me\u0111u prvima Mila \u0110ukanovi\u0107a) ili je to po\u010detak demokratizacije na\u0161e zemlje? Ili \u2013 ne postoje crno-bijeli odgovori? Osim za Drugi svjetski rat??<\/p>\n\n\n\n Ne znam kako bismo se dogovorili oko najmanjeg zajedni\u010dkog imenitelja u tom dru\u0161tveno-korisnom poslu ponovnog gledanja unazad? Mo\u017eda su to gore pomenute rezolucije i preporuke SE i EP o reviziji istorije? Ako ovdje postoji op\u0161ti konsenzus o dostizanju evropskih standarda na svim poljima dru\u0161tvenog \u017eivota, za\u0161to bi pogled na na\u0161u istoriju (koja je nesumnjivo dio evropske) bio formiran izvan tih standarda i preporuka?<\/p>\n\n\n\n Decidan i nedvosmislen poziv institucija Evropske Unije na reviziju komunisti\u010dke interpretacije istorije (Rezolucija Parlamentarne skup\u0161tine Savjeta Evrope broj 1096 o mjerama za uklanjanje naslje\u0111a biv\u0161ih komunisti\u010dkih totalitarnih re\u017eima iz 1996; Rezoluciju Parlamentarne skup\u0161tine Savjeta Evrope broj 1481 o \u201dpotrebi me\u0111unarodne osude zlo\u010dina totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima\u201d iz 2006.; Rezolucija Evropskog parlamenta o evropskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. i Rezolucija Evropskog parlamenta od 19. septembra 2019. o va\u017enosti evropskog sje\u0107anja za budu\u0107nost Evrope.) donijet je o\u010digledno u jednom opse\u017enom procesu dvodecenijskog preispitivanja i zauzimanja stava o ne\u010demu \u0161to se zbivalo vi\u0161e od pola vijeka unazad, sa neophodnom, objektivnom, istorijskom distancom donosilaca ovih iskaza u odnosu na vrijeme \u010diji akteri nijesu bili.<\/p>\n\n\n\n Zato mislim da onaj koji ima iznijansirani osje\u0107aj za navodni \u201dhladnoratovski narativ\u201d u pohvalama \u010detni\u010dkog antifa\u0161izma od strane predsjednika i predstavnika SAD, Francuske i drugih zemalja zapadane demokratije, ne bi trebalo da uzima \u201dzdravo za gotovo\u201d nedavne, aktuelne osvrte istih ovih<\/p>\n\n\n\n institucija EU prema djelovanju SPC \u2013 danas. Jer se radi o o\u010diglednoj dnevnopoliti\u010dkoj upotrebi ovih evropskih adresa protiv Putinove vlasti u Rusiji, prilikom koje se u isti ko\u0161, i negativan kontekst, i van svake pameti, stavljaju SPC, Rusija, Kina, Turska\u2026 i svi oni koji na trenutni rat u Rusiji ne gladaju \u201dcrno-bijelom\u201d vizurom. Tuma\u010d ovakve jednokratne upotrebe EP u anti-ruske svrhe, mogao bi se za\u010duditi za\u0161to se na listi za osudu \u201dmogu\u0107eg ruskog uticaja\u201d nije, pored SPC, na\u0161ao i biv\u0161i rimski papa, koji je bio neuporedivo eksplicitniji u osudi provociranja Rusije od strane Zapada, nego bilo koja pomjesna pravoslavna crkva, pa i SPC.<\/p>\n\n\n\n Dakle, na nivou zdravog razuma i elementarnih principa, treba napraviti razliku izme\u0111u poziva EP i SE da se obavezno napravi revizija istorije Drugog svjetskog rata, koja implicira da se u tu reviziju upustimo, i nemu\u0161te osude SPC kao pro-ruske institucije, koja ne implicira ama ba\u0161 ni\u0161ta po pitanju polo\u017eaja SPC, njenog djelovanja i njenih prava. Jer, prije izbijanja rata u Ukrajini, koliko ju\u010de, Parlamentarna Skup\u0161tina Savjeta Evrope donijela je takvu rezoluciju o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti u CG, u prolje\u0107e 2021, koja je iskazala \u201dpuno razumijevanje za stav SPC o vlasni\u0161tvu nad crkvenom imovinom u dr\u017eavi CG\u201d. Tada su, recimo, iz DPS-a, sa najvi\u0161eg partijskog nivoa, kritikovali za\u0161titni\u010dki odnos SE prema SPC. Tako to biva sa rezolucijama koje se ti\u010du dnevnih i aktuelnih politi\u010dkih procjena i razra\u010dunavanja. Cijenim da je sasvim druga\u010dije sa onim iskazima koji se ti\u010du doga\u0111aja od prije jednog vijeka, i iza kojih stoji vi\u0161egodi\u0161nja analiza pomenutih zbivanja.<\/p>\n\n\n\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Gojko Perovi\u0107<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":944363,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[9514,26450,21751],"naslovna":[],"class_list":["post-988895","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika","tag-gojko-perovic","tag-relativizacija","tag-revizija"],"acf":[],"yoast_head":"\n