Vijeće sudija Apelacionog suda kojim je predsjedavala sudija Dijana Radulović presudilo je u korist fotoreportera dnevnog lista Pobjeda, Steva Vasiljevića u sporu koji je vodio protiv RTV Podgorica, uprkos usmenom dogovoru koji je postojao između dvije medijske kuće o razmjeni materijala. Presudom Apelacionog suda – RTV Podgorica dužna je da na ime objavljenih fotografija, štete za pretrpljene duševne bolove, kao i troškova postupka, fotoreporteru Pobjede, Stevu Vasiljeviću isplati 12.376 eura. To je druga presuda u korist Vasiljevića, nakon što mu je prvom dosuđeno 4.465 eura, odnosno oko 17 hiljada, a pokrenuo je još dva postupka. U sva četiri sudska spora traži oko 30 hiljada eura.
U reviziji tuženog se navodi se predlaže pobijanje presude da se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 400 st. 1 tač. 2 u vezi člana 367 stav 1 i člana 347 st. 4 zakona koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
“Da Vrhovni sud Crne Gore preinači Presudu Apelacionog suda Crne Gore u Podgorici Pž.br. 287/25 od 02.09.2025. godine i odbije tužbeni zahtjev tužioca u cjelosti u smislu razloga ove Revizije ili da napadnutu Presudu Apelacionog suda Pž.br. 287/25 od 02.09.2025. godine u dijelu u kome se potvrđuje Presuda Privrednog suda u Podgorici P.br. 574/22 od 14.03.2025. godine i Presudu Presuda Privrednog suda u Podgorici u tom dijelu, ukine i spise predmeta vrati drugostepenom ili prvostepenom sudu na ponovni postupak i zakonitu odluku”, navodi se u predloženoj reviziji punomoćnika RTV Podgorica Kavariča.
Kako se navodi u Presudi Apelacionog suda Pž.br. Pž.br. 287/25 od 02.09.2025. godine, kojom je potvrđena presuda Privrednog suda u Podgorici P.br. 574/22 od 14.03.2025. godine, djelimično se usvaja tužbeni zahtjev tužioca pa se utvrđuje da je tuženi povrijedio autorska prava tužioca, jer je neovlašćeno zabilježio i objavio na svom internet portalu “Gradski portal” autorske fotografije tužioca, čime je omogućio neograničenom broju lica pristup istima.
U dozvoljenost za reviziju se na navodi da revidovanoj Presudi Apelacionog suda nije cijenjen sveobuhvatno i sa potrebnom pažnjom iskaz direktora društva-svjedoka Draška Đuranovića, iz koga je utvrđeno da je tužilac postupao u ime svog poslodavca (Nova Pobjeda d.o.o.) i u skladu sa ugovorom sa poslodavcem u okviru čega su nastale i predmetne fotografije za koje tužilac traži naknadu.
“Svjedok Draško Đuranović, kao direktor društva u kome je Stevo Vasiljević radio u spornom periodu, saslušan na ročištu od 20.10.2023. godine, na 3 sranici zapisnika, na pitanje punomoćnika tužioca da li je u opisu posla Steva Vasiljevića prema Pravilniku o sistematizaciji i njegova obaveza fotografisanja događaja, na koje pitanje svjedok odgovara: „JEDNA OD OBAVEZA DA“. Zatim na pitanje punomoćnika tužioca svjedoku-direktoru društva Drašku Đuranoviću da li je predmetne fotografije čija se zaštita traži Stevo Vasiljević sačinio po nalogu svjedoka- (Draška Đuranovića) isti svjedok je odgovorio: „ Ne može direktor ni glavni urednik da naloži koje će sve fotografie da uradi, … ALI GENERALNO GLEDANO ONO ŠTO JE FOTOGRAFIJA ILI TEKST KOJI SU OBJAVLJENI U POBJEDI, ONI SU OBJAVLJENI U SKLADU SA UREĐIVAČKKOM KONCEPCIJOM I U SKLADU SA ONIM ŠTO JE NJEGOV POSAO“. Zatim na pitanje punomoćnika tužioca Steva Vasiljevića pitanje svjedoku (Drašku Đuranoviću) da li je tražio dopuštenje od Steva Vasiljevića kada je Gradska televizija preuzimala fotografije koje je sačinio Stevo Vasiljević, na koje pitanje svjedok odgovara: „DA“ (odnosno da je Stevo Vasiljević dao saglasnost da Gradska televizija preuzme navedene fotografije). Shodno izloženom čudi zaključak sudova da je „tužilac navedene fotografije sačinio samoinicijativno, kao „freelancer fotograf“, kao i da mu je dio troškova za sačinjavanje fotografija Nova Pobjeda d.o.o nadoknadila kroz „autorski honorar“. Pri ovome; Apelacioni sud u spornoj presudi nije utvrdio koliki je taj honorar, kako i kada je isplaćen, te da li je svjedok Đuranović smatrao da se radi o isplati zarade po ugovoru o radu i Pravilniku o sistematizaciji ili se radi o nekom drugom honoraru, u kome slučaju su izostali razlozi o tome: koji je to honorar, na osnovu čega i kako je određen, te kada i na koji način je isplaćen, u kome dijelu je Presuda Apelacionog suda zahvaćena”, navodi se u predloženoj reviziji.
Punomoćnik Kavarić ističe da u prilog prednjem i iskaz svjedoka Draška Đuranovića, izvršnog direktora društva Nova Pobjeda DOO Podgorica, kao poslodavca tužioca u čije ime i za čiji račun je tužilac i sačinio prednje fotografije.
” Ovaj svjedok kao odgovorno lice poslodavca tužica je decidno u svom iskazu naveo da je sa tužiocem dogovorio (i ugovorio) poslovnu saradnju u Pobjedi, i to ne samo da radi kao fotograf, nego da pomogne oko sredjivanja fotoarhive Pobjede, ali i rada na vizuelnom izgledu novine, te da je u opisu posla tužioca njegova obaveza …“drugih poslova fotografskog sadržaja…“ (radno mjesto sistematizovano pod članom 33-34 Pravilnika o sistematizaciji-Stručni konsultant glavnog i odgovornog urednika za oblast fotografije i preloma). Nejasno je; kako je Apelacioni sud uprkos prednjem našao „da su ovakvi navodi svjedoka neutemeljeni, a posebno imajući u vidu sadržaj Pravilnika o unutrašnjoj ogranizaciji i sistematizaciji tog društva“, iako se upravo Pravilnikom o unutrašnjoj ogranizaciji i sistematizaciji društva kao i ugovorom o radu tužioca, upravo preciziraju poslovi i zadaci radnog mjesta tužioca, a u koje kao glavni posao spada posao fotografa”, navodi se u reviziji.
Tužilac Stevo Vasiljević iz Podgorice, kao fotograf-stručni konsultant Nove Pobjede d.o.o, je u predmetnom postupku podnio tužbu protiv tuženoga Lokalni javni emiter Radio televizija Podgorica, za navodnu povredu autorskih prava, jer smata da je on autor fotografija opisanih u petitumu tužbe, odnosno izreke napadnute presude.
Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
“Tužilac je smatrao da iste fotografije predstavljaju njegovo autorsko djelo, zbog čega smatra da ima autorsko pravo na njima, odnosno da je vlasnik moralnih, imovinskih i drugih prava koja pripadaju stvarnom autoru. Između ostalog tužilac je to bazirao na tvrdnji da je iste sačinio mimo svojih radnih obaveza, svojom opremom potrepljujući to i evidencijom koja se vodi kod poslodavca, a u pitanju je evidencija događaja koja se vrši u „knjizi snimanja“ a u kojoj nije bilo upisano fotografisanje događaja na Cetinju za koje se traži nadoknada. Prednje, uprkos tome što je materijalnim i personalnim dokazima, provedenim u postupku, nesporno utvrđeno da je tužilac fotografije sačinio u okviru posla, ugovora o radu i Pravilnika o sistematizaciji a da „knjiga snimanja“ ne predstavlja obaveznu niti preciznu evidenciju kod poslodavca tužioca-Nove Pobjede d.o.o. Jer u vidom u istu evidenciju-knjigu snimanja u postupku je utvrđeno da se ista vodi u slobodnoj formi i da u toj evidenciji nijesu zabilježeni ni nesporni radni zadaci ni događaji u kojima je tužilac učestvovao u ime i za račun poslodavca pa posljedično nije zabilježen ni predmetni”, navodi se u obrazloženju za dozvoljenost revizije.
