U razgovoru za Portal RTV Podgorica Delać je govorila o značaju priznanja koje je stiglo od nacionalnog teatra, izazovima pisanja, prilikama i mogućnostima za mlade autore u našoj zemlji, ali i u inostranstvu gdje je više puta boravila u književnim radionicama.
Portal RTV Podgorica: Tvoj tekst “Zidovi recimo izložba” izabran je za najbolji savremeni domaći dramski tekst na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za 2025. godinu. Koliko ti znači ovo priznanje?
DELAĆ: Ova nagrada mi je došla kao svojevrsno oslobađanje. Potvrdila mi je da mogu da pišem u različitim formama i disciplinama, da stvaram nešto što je istovremeno duboko lično i kolektivno, i da ni drugi nijesu ravnodušni na pitanja koja mene opsijedaju. Dala mi je i osjećaj da imam pravo da radim ono što najviše volim i da od toga, makar neko vrijeme, mogu i da živim — što je za mene ostvarenje snova. Uz to, ovo je i prvo priznanje koje sam dobila u svojoj zemlji, zbog čega mi je posebno važno.
Portal RTV Podgorica: Da li je to tvoj prvi iskorak u dramski tekst i ako jeste kako si se odlučila za tako nešto? Da li si ljubitelj teatra?
DELAĆ: Da, ovo je prva drama koju sam napisala. Iako sam se kao dijete bavila glumom i pozorište me nikada nije prestalo zanimati, nijesam svjesno odlučila da ću početi da pišem dramski tekst. Zapravo, ništa što sam dosad napisala nije nastalo iz odluke ili ambicije. Pišem iz potrebe da nešto izrazim, a tema sama bira formu i jezik. Moje je da to što autentičnije, iskrenije i estetski uspjelije izrazim.
Portal RTV Podgorica: U odluci žirija navodi se da je riječ o inovativnom i slojevitom djelu koje vješto kombinuje elemente poezije i dramskog izraza, te donosi jasno artikulisan glas mladih ljudi suočenih sa nevidljivim preprekama savremenog svijeta. Kako to komentarišeš i koje su to, po tvom mišljenju najveće prepreke pred mladima danas?
DELAĆ: Počela sam da pišem dramu, jer me zanimalo pitanje za koga i zbog čega mi stvaramo umjetnost. Da li je ona toliko zatvorena da uspijeva da dopre samo da malog kruga ljudi, a pretenduje da bude politična, iako je taj angažman u startu osuđen na obraćanje istomišljenicima. Interesovala me je i tema sjećanja, odgovornosti i potrebe umjetnika da reaguje na stvarnost. Likovi su, dakle umjetnici, mlađe i starije generacije.
Što se tiče navjećih prepreka, ne znam odakle da počnem. U drami jedan od likova kaže da se od nas umjetnika traži da rješavamo goruće svjetske probleme, dok političari pišu poeziju. I to možda jeste odgovor na ovo pitanje. Generacija smo koja se trudi da vodi računa o mentalnom zdravlju dok u realnom vremenu pratimo stradanje djece.
Portal RTV Podgorica: U čemu su ključne sličnosti i razlike između dramskog teksta i poezije?
DELAĆ: Vjerujem da danas sve manje možemo da govorimo o strogim granicama između umjetničkih formi. Meni je pogotovo blizak taj inderdisciplinarni pristup. Dok sam pisala dužu poemu koristila dramske elemente, a u drami poetske. Obožavam da istražujem šta može nastati iz povezivanja različtih disciplina i praksi. A i živimo u vremenu mas medija, intertekstualnosti, pluralizma, pa mi hibridna rješenja djeluju iskrenija i tačnija u nastojanju da obuhvate savremeni trenutak.
Portal RTV Podgorica: Poezija je tvoje primarno opredjeljenje i umjetnički izraz. Šta je po tvom mišljenju najvažnije što dobra poezija treba da posjeduje?
DELAĆ: Za mene, poezija uz pomoć pjesničkih slika uspijeva da izrazi neizrecivo, komunicira sa podsvjesnim, s lakoćom obuhvati potpuno kompleksne i oprečne krajnosti i stvori prostor u kojem u miru i simbiozi mogu da postoje. Kada uspije, poezija dotiče nešto duboko ljudsko i uvjerava nas da nijesmo sami.
Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
Portal RTV Podgorica: Kako vidiš mjesto poezije u vremenu dominacije vizuelnih medija, kratkih formi? Na koji način se ona transformiše kako bi se priključila u ubrzani svijet današnjice i bila prijemčiva publici?
DELAĆ: Postoji poezija koja savremenoj publici pristupa performansom i interdisciplinarnim formama, ali postoji i ona koja vjeruje da je potreba za umjetnošću jedna od najstarijih ljudskih potreba i da joj ne treba nikakvo prilagođavanje. Meni su oba pristupa bliska. Ipak, u vrijeme ekspanzije vještačke inteligencije imam osjećaj da se poezija vraća nečemu ritualnom, ritmičnom i intuitivnom.
Portal RTV Podgorica: Boravila si u pjesničkim rezidencijama u drugim sredinama, mahom evropskim. Može li se napraviti paralela o savremenom pjesništvu tamo i kod nas?
DELAĆ: Savremena pjesnička scena na Balkanu, posebno u mlađoj generaciji, djeluje mi ujedinjeno, živo i razuđeno — taj entuzijazam nijesam osjetila nigdje drugo. Naravno, problem je što se ovdje pisanje poezije često ne doživljava kao rad. Ali, s druge strane, u razvijenijim zemljama književnost je tržišna roba podređena tržišnim zahtjevima, dok mi imamo slobodu da nas zanimaju isključivo umjetnički dometi našeg rada, iako i autori i izdavači znaju da je to gerilski posao za koji neće biti plaćeni. Ne tvrdim da je ijedna od tih krajnosti dobra, niti da tamo nema vrijedne književnosti, ali to mi se čine dominantne razlike.
Portal RTV Podgorica: Kakav je po tvom mišljenju status umjetnosti i kulture danas u Crnoj Gori?
DELAĆ: Čini mi se da u Crnoj Gori umjetnost i kulturu i dalje posmatramo kao nešto isključivo estetsko, tj. lijepo i sporedno — kao nešto što nije potrebno uzgajati i održavati i što je odvojeno od svakodnevnog života. Dok god je tako pisaćemo mjere i propise za suzbijanje raznih oblika devastacije kako sredine, tako i čovjeka, i gasiti vatru koju svojim nemarom svakodnevno potpaljujemo.
J.Boljević
