Portal TV Podgorica: Električni orgazam postoji 45. godina – da li ti taj broj zvuči realno ili nestvarno?
Gojković: Pa, to je sasvim realno – toliko je godina prošlo od kad postoji bend. S druge strane, nestvarno je da jedan bend ovakvog tipa uspe da preživi sve ono kroz šta smo prolazili tokom tih 45 godina, na ovim prostorima.
Portal TV Podgorica: Prvi koncert koji pamtiš?
Gojković: Prvi koncert stranog benda koji sam gledao bio je Osibisa u Beogradu, mislim 1976. i bio sam oduševljen. Naravno, pamtim dobro prvi koncert Električnog orgazma u beogradskom SKC-u, prvi put sam izašao pred publiku kao frontmen i gitarista, jer sam do tada bio bubnjar.
Portal TV Podgorica: Kad pogledaš sebe iz ’80/’81, šta bi tom Giletu danas rekao?
Gojković: Rekao bih mu: samo tako nastavi, na dobrom si putu.
Portal TV Podgorica: Da li si ikada pomislio da će bend trajati ovoliko dugo?
Gojković: Iskreno, nikada nisam razmišljao o tome koliko će bend trajati. To je uvek bilo neizvesno. Ono u šta sam bio prilično siguran je da ću ja ostati u rokenrolu i da ću svirati dokle god budem mogao.

Portal TV Podgorica: Šta je bila najveća kriza benda, a šta trenutak kad si bio najponosniji?
Gojković: Prva velika kriza desila se posle izlaska albuma Kako bubanj kaže 1984. godine. Taj album tada nije bio dobro shvaćen ni prihvaćen i u jednom trenutku smo u bendu ostali samo Grof, basista, i ja.
Druga velika kriza dogodila se 1988, posle turneje Letim, sanjam, dišem. Odnosi u bendu su se poremetili usled prevelike slave u tom trenutku, koja nam je svima u bendu udarila u glavu.
Najponosniji sam na to što bend traje toliko dugo, ali i na činjenicu da smo jedini beogradski bend koji je imao čast da svira pre Rolling Stonesa.

Portal TV Podgorica: Novi talas se često romantizuje – koliko je on tada bio spontana, a koliko svjesna pobuna?
Gojković: Bio je apsolutno spontan, jer da nije bio takav ne bi ostavio tako veliki trag i uticaj.
Portal TV Podgorica: Misliš li da bi Električni orgazam danas mogao da nastane u ovakvom društvenom kontekstu?
Gojković: Pravo da ti kažem, ne znam. Ne mogu da odgovaram na pitanja tipa „šta bi bilo kad bi bilo“.

Portal TV Podgorica: Ima li razlike u energiji publike između generacija?
Gojković: U suštini, i nema neke velike razlike. Rokenrol koncert je specifična vrsta rituala i on uvek ima vrlo sličan efekat na one koji mu prisustvuju, bez obzira na generaciju.
Portal TV Podgorica: Šta možeš da nam kažeš o novom albumu – u kojoj je fazi, i da li je više refleksija sadašnjeg trenutka ili dijalog sa prošlošću?
Gojković: Album je u završnoj fazi, trenutno smo na kraju procesa remiksa. Na njemu se nalaze pesme koje sam pisao u poslednjih dvadesetak godina, a neke su možda i starije. Ali, mnogi tekstovi na čudan način korespondiraju i sa sadašnjim trenutkom. Nikada ne pišem dnevno-političke tekstove – više su to neke introspektivne teme, kao što su uvek i bile. Uticaj stvarnosti na pojedinca i njegov odnos sa tim.

Portal TV Podgorica: Koliko se tvoj odnos prema muzici promijenio tokom godina?
Gojković: Ne preterano. I dalje sam fasciniran i opčinjen rokenrolom, kao kad sam bio kao klinac od 12 godina i počeo da skupljam ploče.
Portal TV Podgorica: Šta te danas najviše inspiriše – muzika, ljudi, društvo, tišina?
Gojković: Inspiracija je nepredvidiva, tako da me potencijalno sve inspiriše. Sam život i ono što ti se u njemu dešava.
Portal TV Podgorica: Rock muzika je nekad bila glas pobune – da li je danas izgubila tu ulogu?
Gojković: Mislim da je bunt još prisutan, kod nekih bandova. Muzička industrija je oduvek pokušavala da ga pripitomi, ali nije baš imala veliki uspeh u tome.
D.Leković































