Talentovana i harizmatična Jana Radunović, poznatija pod pseudonimom VioliJana, mlada je umjetnica iz Podgorice, koja na scenu donosi nesvakidašnji spoj klasične violine i savremenog di-džejinga.
Prepoznatljiva je po energičnim setovima i improvizacijama na violini, izdvajajući se kao jedna od najautentičnijih predstavnica nove generacije crnogorskih muzičarki. Tokom nastupa, koje redovno dijeli sa svojim pratiocima na društvenim mrežama, publiku vodi kroz melodije, harmonije i dinamične bit dropove, čineći svaki posebnim audiovizuelnim iskustvom.
POČECI
Muzika je oduvijek bila njen svijet.
– Odrasla sam u porodici u kojoj se uvijek sviralo, pjevalo i veselilo, pa je taj duh muzike bio prisutan u svakom trenutku mog djetinjstva. Posebnu ulogu u mom muzičkom razvoju imao je moj brat, koji je tada studirao na Muzičkoj akademiji, a danas ima dugogodišnje iskustvo u bavljenju muzikom. Posmatrajući njega i atmosferu koja nas je okruživala, rodila se i u meni želja da pronađem svoj instrument i nekako sam odmah znala da će to biti violina – ispričala je Jana Radunović u razgovoru za Pobjedu.
Svoj muzički put počela je u nižoj muzičkoj školi, gdje je pohađala odsjek za violinu i klavir da bi se kasnije, u srednjoj školi, potpuno posvetila violini.
– Nakon toga uslijedile su osnovne studije na Muzičkoj akademiji, a potom i magistarske koje sam nedavno završila i uskoro treba da odbranim svoj magistarski rad. Kroz sve te godine sviranja, učenja i rada stalno sam tragala za mjestom gdje zaista pripadam, prostorom u kojem mogu da izrazim svoj puni potencijal. Danas mogu sa sigurnošću reći da sam ga konačno pronašla – nastavlja ona.
INSTRUMENT
Prema njenim riječima, violina je instrument koji ima dušu, „nekad nježnu i krhku, a katkad snažnu i strastvenu“.
– Ona može da plače, da pjeva, da diše sa mnom. Kada sviram, osjećam da je produžetak mene same. Njena širina izraza mi omogućava da spojim emociju, pokret i energiju i zato mi nikada ne može dosaditi. Uvijek pronađe novi način da me iznenadi – iskrena je VioliJana.
Ideja da spoji violinu i di-džejing došla je spontano, iz „želje da ovaj instrument predstavi na nov način, u ritmu savremenog zvuka“.
– Počela sam da eksperimentišem s energičnim remiksima i pjesmama koje niko ne bi očekivao u spoju sa violinom, počev od pop i dens ritmova, preko rok pjesama, pa sve do tehno mikseva koji donose posebnu snagu i puls. Posebnu draž mi daje to što sama pravim miks za svoj nastup, uvijek u skladu sa prilikom i raspoloženjem prostora. Često tokom performansa pristupim di-džej pultu, jer volim da zadržim potpunu kontrolu nad zvukom i doživljajem koji stvaram. Oduvijek sam voljela dinamiku scene i tu posebnu konekciju sa publikom, pa se di-džejing prirodno nadovezao kao dodatni alat za izražavanje kroz muziku – u dahu govori ona.
Ukazuje da je „balans između preciznosti i improvizacije osjećaj“.
– Ponekad pustim da me ritam povuče i da violina reaguje spontano, a ponekad svaki ton planiram do detalja. Upravo je čar u toj igri između kontrole i slobode – jasna je Radunović.
IZAZOV(I)
Ipak, priznaje, to ponekad zna biti i izazovno.
– Pogotovo zbog ukorijenjene predstave o violini kao „ozbiljnom“ instrumentu, rezervisanom za koncertne dvorane. Ali čim je publika vidi u novom svjetlu, uz ritam i scensku dinamiku, dožive je potpuno drugačije, s iskrenim oduševljenjem – navodi ona.
Njen cilj, kako kaže, nikada nije bio da negira klasičnu muziku.
– Naprotiv, ona je temelj mog obrazovanja i mog puta. Ali željela sam da pokažem da violina može biti i simbol savremenog izraza, pokreta i slobode – instrument koji istovremeno čuva eleganciju, ali i ruši granice – pojašnjava Radunović.
Tvrdi da je draž u slobodi i snazi izraza.
– Taj spoj nespojivog ponekad nadmaši čak i moja očekivanja. U Crnoj Gori to još nije uobičajeno, ali upravo ta rijetkost daje posebnu čar i identitet mom radu – smatra ova umjetnica.
REAKCIJE
Ne krije da su reakcije publike predivne.
– Ljudi reaguju iskreno, plešu, zabavljaju se i jednostavno se prepuste trenutku. To mi daje ogromnu snagu i potvrdu da muzika uvijek nađe put do srca. Što se tiče kolega, većina njih me otvoreno podržava, čak i oni sa kojima nijesam u čestom kontaktu – osjećam finu energiju. Mi muzičari, bez obzira na generacije ili pravce, uvijek podržavamo jedni druge, posebno kada neko pokušava da stvori nešto malo drugačije. Barem vjerujem da je tako – izjavila je ona.
Ističe da je nastupi posebno ispunjavaju.
– Publika je imala priliku da me čuje u cijeloj Crnoj Gori, u različitim formatima – od elegantnih događaja i svečanih svadbi, do klupskih nastupa i open air festivala. Nekada nastupam sama sa violinom, nekada uz di-džej pult i miks uživo, a u posljednje vrijeme sve više kao „VioliJana Live Violin Show“. Riječ je o potpuno zaokruženom performansu u kojem se muzika i cjelokupna atmosfera stapaju u jedinstven doživljaj – napominje Radunović.
Za nju je svaki nastup „nova priča i iskra koja je pokreće“.
PJEVANJE
Pjevanje je, naglašava ona, zapravo njena prva ljubav.
– Kao djevojčica sam sa svojim pjesmama nastupala na festivalima i to je bio moj prvi susret sa scenom. Ta ljubav prema pjevanju nikada nije nestala. Danas je divan dodatak violini i poseban način da se publici još više približim. Vjerujem da će im prijati da, pored violine, čuju i moj glas – uvjerena je VioliJana.
Privatno sluša raznovrsnu muziku, u „zavisnosti od raspoloženja i trenutka“.
– Konkretne muzičke uzore ne bih mogla izdvojiti, jer zaista ima mnogo umjetnika kojima se divim i koje smatram izuzetnim. Imam stalnu potrebu da nadograđujem svoje znanje, ali istovremeno želim da se izrazim vođena svojim, prilično dinamičnim, temperamentom što se, vjerujem, i može čuti i vidjeti – dodaje Radunović.
PUBLIKA I NASTUPI
Crnogorska publika je, smatra, mnogo otvorenija nego što o njoj postoji drugačije mišljenje.
– Ljudi sve više cijene autentičnost i vole da osjete nešto novo, posebno ako to dolazi iz srca. Našoj sceni i dalje treba više prostora za različitost i eksperiment, ali primjećujem da se stvari polako mijenjaju. Za mlade muzičare to znači da prilike postoje, samo je potrebna hrabrost i istrajnost. Vjerujem da Crna Gora ima ogroman potencijal i da će nove generacije umjetnika unijeti svježinu i kreativnost koja nam svima treba. Što nas je više, to je i snaga veća – rekla je ona.
Svaki svoj nastup osmišljava i muzički i vizuelno.
– Pažljivo biram autfit i scenske detalje, jer sam po prirodi vizualista i volim da sve ima svoj estetski smisao. Vjerujem da publika muziku doživljava potpunije kada je prati odgovarajuća slika i atmosfera. Upravo taj spoj vizuelnog i auditivnog čini ono što nazivam violinski šou, cjelinu u kojoj violina postaje „glavni lik“ na sceni – precizirala je Radunović.
PLANOVI
Iako ne bježi od komercijalnog, bira da ostane vjerna estetici i zvuku koji je razlikuju od drugih.
– Ljudi mogu raditi isti posao, ali način na koji ga rade — energija, osjećaj i vizija – čine razliku. U tome svako pronalazi svoj identitet – naglašava ona.
Planira da nastavi da razvija projekat VioliJana, uz konstantni rad na poboljšanju i stvaranju nečeg novog.
– Trudiću se da redovno dijelim svoj rad i angažmane na društvenim mrežama. Budite prisutni i vidjećete kako se priča razvija – zaključila je, u razgovoru za Pobjedu, Jana Radunović, poznatija kao VioliJana.
OBRAZOVANJE JE KLJUČ
Jana Radunović je od 2020. pohađala osnovne studije na Odsjeku izvođačke umjetnosti (violina) Muzičke akademije na Cetinju. Nakon toga je završila i magistarske studije. Trenutno se priprema za odbranu magistarskog rada. Radi kao profesorica violine i zaista uživa u radu sa djecom, jer „kroz njihovu energiju i napredak i sama raste kao umjetnica“. Tema njenog magistarskog rada tiče se problema i izazova u početnoj nastavi violine. Fokusirala se na odnos učenika, nastavnika i roditelja, jer je stava da upravo ta povezanost stvara temelje uspješnog muzičkog razvoja.
– Rad na magistarskom bio je zahtjevan, posebno uz svakodnevne profesionalne obaveze, ali i vrlo inspirativan, zato što me podsjetio koliko je važno razumjeti svaku fazu muzičkog učenja – kategorična je Radunović.
Profesorski poziv je važan dio njenog identiteta. Voli prenositi znanje i motivisati učenike da muziku dožive kao slobodu, a ne kao obavezu. U budućnosti planira da spoji „oba svijeta“, tj. pedagoški rad i scensko djelovanje – jer je mišljenja da se oni savršeno dopunjuju.
































