Sandra Vujović je dramska književnica i kulturna menadžerka sa bogatim iskustvom u savremenom teatru i kulturnim projektima. Ostvarila je zapažene rezultate kao autorka i rediteljka pozorišnih predstava, filmskih i televizijskih scenarija, kao i edukativnih i multimedijalnih projekata. Kako ističe i pored velikog posla na čelu jedne od najznačajnijih institucija kulture ostaje posvećena i krativnom radu, prije svega radeći na nezavisnim pozorišnim projektima kroz „Bunt Scenu“.
RTCG: Koje su Vaše ključne prioritetne tačke za razvoj Gradskog pozorišta tokom mandata i na koje ste konkretne korake fokusirali pažnju u prvoj godini?
Moj osnovni cilj je da vrata Gradskog pozorišta budu širom otvorena za nove autore, nove umjetnike, nove ideje i novu publiku. Teatar ne smije biti privilegija malog kruga ljudi. Od svog nastanka on pripada svima: on je mjesto susreta, prostor slobode, dijaloga i zajedničkog promišljanja svijeta u kojem živimo. Zato smo pokrenuli novu scenu „Index“, namijenjenu mladim umjetnicima i autorima na početku karijere. Zato smo otvorili stalni javni poziv za autore i autorske timove u okviru koga mogu predlagati ideje za nove predstave, povećali broj produkcija i koprodukcija, intenzivirali međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju, kao i učešće u evropskim projektima. Kao dramskoj književnici koja poznaje aktuelnu scenu, posebno mi je važno afirmisanje domaćih autora i savremenog dramskog pisma, jer Crna Gora posjeduje izuzetan stvaralački potencijal. Upravo na tim temeljima zasniva se moj četvorogodišnji plan razvoja Gradskog pozorišta.
RTCG: Koliko je teško preuzeti rukovođenje pozorištem u trenutku velikih infrastrukturnih i organizacionih promjena?
Bilo je izazovno, ali i izuzetno inspirativno. Imala sam privilegiju da preuzmem odgovornost uz snažnu podršku izuzetnog kolektiva Gradskog pozorišta – profesionalaca koji su svojim znanjem, iskustvom i posvećenošću učinili da svaki izazov bude lakše savladiv. Takođe, imala sam punu podršku gradonačelnika Mujovića, njegovog tima, Savjeta Gradskog pozorišta, kao i kolega iz drugih institucija Glavnog grada. Ta vrsta povjerenja, solidarnosti i profesionalne saradnje učinila je da se i najzahtjevniji procesi odvijaju u atmosferi zajedništva i međusobnog poštovanja.
RTCG: U kojoj je fazi novi objekat Gradskog pozorišta i kada očekujete potpuni završetak i useljenje?
U završnoj fazi smo. Useljenje nas očekuje uskoro i to će, bez sumnje, biti najljepši poklon povodom 75 godina postojanja Gradskog pozorišta. Teško da smo mogli poželjeti simboličniji i važniji jubilejski trenutak i rođendanski poklon. Sve ključne prepreke, koje su godinama usporavale proces okončanja radova, su prevaziđene zahvaljujući posvećenosti i upornosti aktuelne gradske uprave, a naročito direktora Agencije za investicije Glavnog grada, gospodina Bajka Vučićevića, koji je u proteklom periodu uložio izuzetne napore da se radovi privedu kraju. Sada se približavamo fazi opremanja zgrade inventarom, što je poslednja etapa pred useljenje. Tokom tog procesa, očekuje se da će biti okončan i tehnički prijem zgrade. Raduje me, što ćemo, uskoro moći da otvorima vrata za publiku i to baš u godini velikog jubileja.
RTCG: Postoje li rizici da se useljenje u novu zgradu ponovo odloži i kako se pozorište priprema za takav scenario?
Na naše veliko zadovoljstvo, ne. U ovom trenutku nema naznaka novih odlaganja. Sve teče po planu i to me iskreno raduje. Predugo su kolege iz Gradskog pozorišta i građani Podgorice čekali na ovu zgradu. Biće to jedan od najvažnijih događaja na kulturnoj sceni i nova važna tačka na kulturnoj mapi Crne Gore i Glavnog grada.
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
Budva domaćin Evropskog pub kviza, još jedan dan za prijavu
RTCG: Da li nova zgrada nosi i novu programsku filozofiju Gradskog pozorišta?
Apsolutno. Gradsko pozorište danas je moderno, otvoreno i ambiciozno pozorište, sa snažnim, talentovanim ansamblom i jasnom umjetničkom vizijom. Nova zgrada prati tu energiju i daje dodatni elan razvoju programa koji teži savremenim svjetskim pozorišnim praksama, novim estetikama i hrabrim umjetničkim iskoracima.
RTCG: Planirate li nove modele komunikacije sa publikom, poput otvorenih proba ili razgovora nakon predstava?
Apsolutno. Kao što sam već istakla, naša vrata su širom otvorena. Smatram da je dijalog sa publikom suštinski dio savremenog pozorišta i da on obogaćuje i umjetnike i gledaoce.
RTCG: Festival „Jagoš Marković“, koji se ove godine održao prvi put, ima snažnu kulturnu viziju, kako vidite njegov razvoj u narednim godinama?
Festival već u svom prvom izdanju postavio je visoke standarde. Od januara postaje takmičarski, a za selektorku je imenovana Ana Tasić, donedavna selektorka Sterijinog pozorja, što jasno govori o ambicijama i kvalitetu koji želimo da gradimo. Cilj nam je da festival kontinuirano raste i profiliše se kao jedna od 3 najrelevantnije regionalne pozorišne smotre. U narednom periodu, intenzivno će se raditi na tome da njegov međunarodni karakter neprestano raste i prevaziđe granice Zapadnog Balkana.
RTCG: Koliko je bilo zahtjevno pokrenuti novi međunarodni festival u uslovima ograničenih resursa? Može li festival postati prepoznatljiv regionalni događaj, poput Sterijinog pozorja ili MESS-a?
Vjerujem da može. Svaki veliki festival je nekada bio na početku, a ono što čini razliku jeste jasno postavljena vizija, kontinuitet i kvalitet programa i zaista sjajna selektorka koju smatram našim velikim pojačanjem u timu. Festival Jagoš Marković već u svom prvom izdanju pokazao je ozbiljnu ambiciju, umjetnički integritet i otvorenost prema regionalnoj saradnji. Uz pažljivo kuriranje programa, snažnu selekciju, posvećenost savremenom teatru i dosljednu institucionalnu podršku, uvjerena sam da može izrasti u relevantnu regionalnu platformu, ne kao kopija postojećih festivala, već kao autentičan prostor susreta različitih poetika i pozorišnih praksi. Bilo je izuzetno zahtjevno, ali i izuzetno motivišuće. Imali smo snažnu podršku gradonačelnika Glavnog grada i njegovog tima, a naročito predsjednice Skupštine Glavnog grada, gospođe Jelene Borovinić Bojović, koja je i idejni tvorac festivala. To je najbolji dokaz da snažne i važne kulturne inicijative ne moraju uvijek dolaziti isključivo iz struke – ponekad dolaze iz iskrene potrebe zajednice.
Prvo izdanje festivala okupilo je značajna regionalna imena, imalo snažan odjek u javnosti, izuzetnu posjećenost i rasprodate predstave, što nam daje čvrst temelj da ga razvijamo u ozbiljan međunarodni događaj.
RTCG: Koliko kulturne politike Glavnog grada prate realne potrebe Gradskog pozorišta?
U ovom trenutku, moram reći da dobrim dijelom prate. Ono što me raduje je činjenica da postoji sve jasnija svijest o važnosti kontinuiranog ulaganja u kulturu i njen razvoj. To ohrabruje, jer bez sistemske podrške nema ni dugoročnih rezultata. Kultura zahtijeva strpljenje, kontinuitet i ozbiljnu posvećenost. Činjenica da su karte za Festival „Jagoš Marković“ rasprodate u jednom danu, da su sale bile ispunjene do posljednjeg mjesta i da se konstantno tražila karta više, govori više od bilo koje analize. To jasno pokazuje da publika postoji, da ima potrebu i želju za kvalitetnim, savremenim pozorištem. Istovremeno, sve veći broj umjetnika koji danas stvaraju u Podgorici, naročito na nezavisnoj sceni, svjedoči o snažnom kreativnom potencijalu koji prevazilazi postojeće prostorne kapacitete. Zato smatram da kulturne politike moraju ići korak dalje, ne samo u jačanju postojećih institucija, već i u stvaranju novih prostora za izražavanje. I ne mislim pritom na novu zgradu Gradskog pozorišta, već na potrebu za dodatnom, fleksibilnom scenom namijenjenom savremenom, eksperimentalnom i autorskom teatru koji nastaje van institucionalnih okvira. Takav prostor bio bi prirodan nastavak razvoja kulturne scene i jasan signal da Grad prepoznaje i podržava živu, dinamičnu umjetničku energiju koja u njemu postoji. Podgorica je Evropska prijestonica mladih, a mladi su novi talas kreativne energije, nova stvaralačka snaga kojoj treba njen prostor za stvaranje. Obaveza svih nas koji smo na menadžerskim pozicijama i pozicijama odlučivanja je da im to obezbijedimo. Mladi su budućnost. Zato Gradsko pozorište decenijama njeguje dječju scenu, a od januara ćemo razvijati i scenu za mlade, Index.
RTCG: Kako planirate poboljšati finansijsku stabilnost i održivost pozorišta?
Ključ je u diverzifikaciji – u razvoju različitih modela finansiranja, ali prije svega u stvaranju povjerenja publike. Kada publika prepozna kvalitet, kada se veže za instituciju, tada se gradi i dugoročna stabilnost. To je proces koji traži vrijeme, dosljednost i ozbiljan rad, ali donosi trajne rezultate.
RTCG: Preuzeli ste ulogu menadžera jedne važne institucije kulture. Koliko Vas taj posao udaljava od Vašeg dosadašnjeg kreativnog rada?
Prilično, ali nikada u potpunosti. Stvaralaštvo je sastavni dio mog bića i bez njega ne mogu. Upravo paralelno s ovim poslom, u okviru Bunt Scene, radim na novoj predstavi „Krevet od lišća“, nastaloj po tekstu Katarine Nikolić, čija je premijera zakazana za 30. januar 2026. godine u sali Dodest. U predstavi igraju Milica Kekić, Mirjana Spaić i Đorđije Tatić. To je moj način da ostanem u neposrednom kontaktu sa umjetnošću jer vjerujem da se upravljanje kulturom najbolje razumije iz same njene unutrašnjosti. Da bih mogla kvalitetno da upravljam pozorištem, moram istovremeno i da stvaram pozorište.
RTCG: Šta ste za ovo relativno kratko vrijeme na tom polju dobili ili izgubili?
Ne osjećam da sam išta izgubila. Naprotiv. Stekla sam nova znanja, nova iskustva, upoznala izuzetne ljude i izgradila vrijedna profesionalna i ljudska prijateljstva. To je bogatstvo koje ostaje i koje me dodatno motiviše da nastavim dalje. Ispred mene je godina u kojoj ćemo imati čak devet novih naslova u Gradskom pozorištu. Šest samostalnih produkcija i tri koprodukcije. To je, do sada, najambiciozniji godišnji plan Gradskog pozorišta, ali iskreno vjerujem u sjajne kolege iz ansambla, produkcije i scenske tehnike i znam da ćemo, uz dobru organizaciju, sve to postići i da ćemo imati jednu izuzetnu jubilarnu godinu koju ćemo svi pamtiti po brojnim uspjesima.
