Besmisleno „jurenje“ za spomenicima, umjesto za milijardama

Besmisleno „jurenje“ za spomenicima, umjesto za milijardama

Režirana igra po pitanju nezakonito podignutih spomenika u Crnoj Gori i dalje traje, ličeći na zamarajući španski serijal.

Piše: Vojin Grubač, politički analitičar

Pojedini mediji svako malo podgrijavaju atmosferu zbog višestrukog odbijanja sutkinje Osnovnog suda u Beranama da se spomenik Pavlu Đurišiću privremeno oduzme.


Naslijeđe i ideje socijalizma je uništio režim Đukanovića


U međuvremenu, Osnovno tužilaštvo u Beranama uporno osporava odluku sutkinje jer statuu tretira kao «predmet izvršenja krivičnog djela», iako je jasno da se njenim eventualnim oduzimanjem ništa neće rješiti.


Napraviti desetine kopija te iste statue koja neće biti «predmet izvršenja krivičnog djela» uopšte nije tehnički problem, niti će se one moći oduzeti, tako da je ova prizemna igra odavno postala besmislena.


Dalje zanimanje državnih organa tom statuom, pošto je ona uklonjena s postolja i ne predstavlja više nikakav spomenik, nema smisla iz više razloga. Naime, takvih statua bi se moglo napraviti u raznim veličinama na stotine i šta bi se postiglo eventualnim oduzimanjem sadašnje statue? Očito je, propaganda nekom novom spomeničkom biznisu. Dakle, kontraefekat.
I drugo, komunizam i ideje socijalizma u Crnoj Gori nije uništio Đurišić, niti spomenik njemu, niti nekakvi folklorni četnici: već vrhuška tokom tridesetogodišnje vladavine bivšeg šefa režima Mila Đukanovića gdje su sva državna preduzeća iz socijalističke epohe ugašena i temeljno uništena, a država svirepo popljačkana.


Spomenička kriza i dupli standardi


Osim navedenog, u kontekstu spomeničke krize vidimo postojanje duplih standarda. Recimo, kada je u pitanju spomenik Jusufu Čeliću, koji je bio komandant čete vulnetara, albanske milicije koju je formirala fašistička Italija. Te jedinice, skupa sa Muslimanskim milicijama su Italijani koristili za odmazde nad pravoslavnim stanovništvom, gdje su zabilježeni mnogobrojni progoni i zločini. Recimo, kada su te formacije učestvovale u gušenju Trinaestojulskog ustanka, svirepo se obračunavajući sa pravoslavnim ustaničkim selima.


Samo to je dovoljan razlog da se svi njihovi komandanti stave na crnu listu: sa zabranom da im se dižu spomenici. Ipak, spomenik Čeliću je podignut 2013. godine u Vusanju, opština Gusinje, i niko iz tužilaštva uopšte nije 12 godina reagovao po tom povodu sve dok se nije podigao spomenik Đurišiću u Gornjem Zaostru. Zašto?


Za razliku od reakcije Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva u Plavu Drita Rugovac je obavijestila javnost da se bista Jusufa Čeljaja nalazi u zgradi Opštine Gusinje, i ništa više. To znači da joj na pamet ne pada da se bavi oduzimanjem biste Čeljaja. Zbilja, da li takva bista uopšte smije biti na tom mjestu, ili je logičnije da je njeni vlasnici prenesu na neko privatno skladište? Vjerovatno druga varijanta.

Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike

Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka 

Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši


Elem, građane više zanima zastarjevanje afera: «Telekom» i «Crne trojke», pitanje bezbjednosti i standarda od besmislene jurnjave za spomenicima: koja se davno pretvorila u farsu.


I ne samo to, već sve ovo izgleda kao nečija specijalna režija za beskonačno mućenje javnosti prizemnim identitetskim pitanjima, koja su se uvijek potezala da se ne riješe, ali i da skrenu pažnju s krupnih tema.


Recimo, neophodnosti da pravosudni sistem oduzme milijarde dolara koje su otete Crnoj Gori. Upravo su te milijarde «spomenik» koji treba oduzeti!

Komentari

0 Komentara
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре

Sport