Kako dodaje, ovo nije samo čin rušenja jedne fabrike. Ovo je, uz lagerovanje smeća u halama, konačno priznanje nesposobnosti onih koji su obećavali procvat i otvaranje novih fabrika.
„Građani Nikšića nijesu zaboravili predizborne parole o „industrijskom preporodu“, o „novim radnim mjestima“, o „modernizaciji metalskog sektora“. Danas, umjesto da slavimo povratak proizvodnje, svjedočimo ruševinama. Više od 20 miliona eura potrošeno je na kupovinu Željezare – ne da bi se proizvodio čelik, već da bi se postavljali solarni paneli! I to u gradu okruženom hektarima slobodnog državnog zemljišta“, navodi Vujović.
Pita zar je trebalo uništiti simbol Nikšića da bi se neko dodvorio investitorima i progurao još jedan sumnjiv projekat.
