Srpska pravoslavna crkva (SPC) je saopštila da je patrijarh Porfirije rekao da “ne možemo voljeti Boga, a da ne volimo jedni druge”.
“Ili da kažem to jednostavnije – ako ne volimo jedni druge, ma koliko govorili da volimo Boga i vjerujemo u njega, prazna je i lažna riječ, nije istina. Da li volimo Boga i vjerujemo u njega, želimo da budemo njegovi, utvrđuje se kroz naše međusobne odnose”, poručio je patrijarh Porfirije.
Poglavar SPC je rekao da se knez Lazar, prije nego što je otišao u boj, pričestio sa svima onima koji su vojevali i bojovali sa njim, znajući sigurno da ne ide u boj da bi pobedio, osvojio slavu i silu ovog sveta, nego, kako se to u narodnoj pesmi kaže, da bi spasao dušu, to jest, da bi spasao sebe i bio spasen Hristovom ljubavlju.
“LJubav je krstolika. U vertikali, čitavim svojim bićem u odnosu na našeg tvorca i sazdatelja, u odnosu na Boga, koji je po svojoj prirodi i po svojoj suštini ljubav. Ali i u horizontali smo pozvani da preslikamo tu istu realnost, jedni u odnosu na druge”, istakao je patrijarh Porfirije.
Naveo je da to predstavlja jednu zajednicu.
“To je jedinstvo. Svi su se pričestili pred boj da bi svi bili jedan i jedno. I da ne bi bila prazna riječ koju izgovaramo u molitvi ‘Oče naš’, jer mi kažemo: ‘Oče naš’. Ne oče moj, nego oče naš”, naglasio je patrijarh Porfirije.
Poglavar SPC konstatovao je da su svi “i slabi i nemoćni”.
“Svako je drugačiji, ili bolje reći – svako ima svoj neponovljivi pečat. Prema pravilu, drugačije gledamo na istu stvar”, zaključio je Porfirije.
Na pitanje kako onda biti jedno, patrijarh je odgovorio da je to moguće “ljubavlju prema Bogu”.
“I njegovom ljubavlju prema nama. Ali i tako što ćemo biti otvoreni jedni u odnosu na druge”, smatra patrijarh.
Podvukao je da to dalje znači “biti Hristov i pripadnik kosovskog zaveta”.
“To znači biti crkva. To je bio sadržaj raspoloženja pred bitku Lazarevu i svih koji su sa njim otišli na tu bitku. Svako je tražio oproštaj od onog bližnjeg i bio svjestan da nije dovoljan sebi, već da mu je potreban drugi. Svako je praštao bližnjem sve, i svakome je sve od bližnjeg bilo oprošteno”, poručio je patrijarh Porfirije.
Prema njegovim riječima, svi bi trebalo da se zapitaju – i pojedinačno i kao narod – da li je na putu kneza Lazara ili nije.
“Bojim se da skoro svako od nas zna odgovor. Po blagodati Božjoj i po ljubavi njegovoj jesmo, ali po onome što činimo najčešće nismo. Da li mi sudimo i osuđujemo jedni druge? Da li praštamo jedni drugima? Hoćemo li da slušamo jedni druge ili hoćemo da namećemo sebe drugima? Hoćemo li da budemo jedno – jedan narod, Hristov narod i narod Svetog Save – ili bi svako od nas hteo, po svojoj slici i prilici, da oblikuje ostale i stvara neki novi narod”, upitao je patrijarh Porfirije.






























