“Moji prvi fudbalski koraci napravljeni su u FK Karioke iz Podgorice, kod braće Zorana i Nebojše Mijović koji su bili moji prvi treneri. Tu je sve krenulo – ljubav prema lopti, prvi treninzi i prvi snovi. Nakon toga prešao sam u redove podogričke Budućnosti čiju sam fudbalsku školu prošao”, započeo je Vukotić.
Nakon što se dokazao u mlađim kategorijama najvećeg crnogoroskog kluba i kratke epizode u Iskri iz Danilovgrada, zapao je za oko tadašnjem prvom čovjeku Dinamo Zagreba, Zdravku Mamiću, te prelazi u zagrebački klub 2020. godine.
“Prerano sam otišao u klub kao što je Dinamo Zagreb”
“Mislim da sam pogriješio što sam tako rano otišao u veliki klub kao što je Dinamo iz Zagreba. Ipak, i dalje stojim pri stavu da mi je Dinamo mnogo pomogao da se razvijem u igrača kakav sam danas. Tamo sam naučio dosta stvari vezanih za disciplinu u fudbalu i o odgovornosti u svakom momentu. Bio je to, bez dileme, ogroman iskorak. U tom trenutku možda je bilo važnije da odaberem sredinu i razvojni put gdje ću igrati, gdje ću napredovati kao igrač, a ne stagnirati. Nije bilo lako vratiti se i donijeti takvu odluku, ali sam bio siguran u svoj kvalitet i vjerovao sam da ću jednog dana napraviti pravi iskorak”, kazao je Vukotić.
Iako je, po Mamićevim riječima, Milan Vukotić važio u to vrijeme za jednog od najvećih generacijskih talenata na Balkanu, 23-godišnji Podgoričanin se nije najbolje snašao u Zagrebu.
“Želio sam da se vratim samo u Budućnost”

“Prije povratka u Budućnost, lično me je kontaktirao pokojni Andrija Delibašić. Rekao sam mu da, ako se budem vraćao u Crnu Goru, to može biti samo Budućnost i nijedan drugi klub. Tako je i bilo, iako me je u tom momentu zvala gotovo cijela Crna Gora. Najveću slobodu u igri sam imao u Budućnosti kod Ivana Brnovića. Rekao mi je: „Radi šta god želiš, samo mi na terenu donesi ono što svi očekujemo od tebe.“ Tako je i bilo”, prisjetio se on.
Povratak u redove “plavo – bijelih” bio je, očigledno, najbolji potez za Vukotića. On je svojim partijama u Prvoj crnogorskoj ligi opravdao riječi Zdravka Mamića i pokazao samo djelić onoga šta može, te je 2024. godine izabran za najboljeg fudbalera lige. Fudbalska javnost se ponovo zainteresovala za crnogorsku “desetku”, a povratak njegovog sugrađanina u redove Partizana – Predraga Mijatovića, došao je u pravom momentu za Vukotića.

“Što se Partizana tiče, lično me je pozvao Predrag Mijatović, pred posljednju utakmicu u crnogorskom prvenstvu. Razgovarali smo, pitao me da li želim da dođem u Partizan. Naravno da sam rekao da želim i da sebe vidim u Partizanu. Dao mi je mnogo savjeta od kada sam došao. Pričamo često o fudbalu – on je veliki poznavalac igre, bio je vrhunski igrač i od takve veličine možete naučiti samo prave stvari i istinske vrijednosti”, rekao nam je Vukotić.
“Ne može se bez Crnogoraca u Partizanu, djeca Partizana su oživjela klub kada su svi mislili da je kraj”

“Kažu da se bez Crnogoraca ne može u Partizanu. Puno igrača iz Crne Gore je prošlo kroz Partizan, mnogi su napravili vrhunske karijere i ostavili veliki trag u klubu. Vodio sam se time da je Partizan dobitna kombinacija za mene i da ću iz Partizana jednog dana napraviti prave stvari. Mislim da Partizan nikada nije imao ljepšu sliku i da nikada nije postojala ovakva hemija između igrača i tribina kao danas. Djeca Partizana su osjetila i oživjela klub onda kada su svi mislili da je kraj. Zato nas ljudi poštuju, cijene i podržavaju. Tek dolaze lijepe stvari za ovaj klub. Vjerujem da se ove godine može uzeti titula, da se sve ovo kruniše i da se ispiše istorija jednog ovakvog kluba”, istakao je on.
Rođeni Podgoričanin je u oktobru 2024. godine debitovao za nacionalni tim na gostovanju Turskoj, a u reprezentaciji trenutno brani boje Crne Gore zajedno sa svojim klupskim drugovima Stefanom Milićem, Milanom Roganovićem i Andrejem Kostićem, kao i sa nekim od svojih dječačkih idola.
“Reprezentacija je nešto posebno, Jovetić je najbolji fudbaler pored koga sam igrao”

“Reprezentacija je nešto zaista posebno. Svaki poziv mi je izuzetno bitan, jer se tamo osjećam kao kod kuće. Atmosfera je prelijepa – pošteni i vrhunski momci, sa ozbiljnim karijerama, koji su uvijek tu da izađu u susret i da nama mlađima daju savjet. Ovim putem želim da im se zahvalim na tome. Stevan Jovetić je najbolji igrač pored kojeg sam igrao. On ima nešto posebno i čini igrače oko sebe boljima. Svako od nas bi volio da ima karijeru kakvu ima on, i ja se ne bunim da idem njegovim stopama, ako je to ikako moguće”, istakao je Vukotić.
Milan Vukotić je profil fudbalera kakvih je danas sve manje, prava “desetka” koja ima oči i na leđima, jedan od onih zbog čijih poteza publika dolazi na stadion.
“Moj fudbalski uzor iz djetinjstva je Brazilac Nejmar, volim taj stil, volim da uživam u fudbalu, volim da pravim poteze zbog kojih ljudi dolaze na stadion. Ja sam tip igrača koji, kada izađe na teren uživa u fudbalu. Ništa me drugo ne zanima. Gledam da usrećim sebe i ljude oko sebe. Da li će to biti gol ili asistencija – uopšte mi nije bitno. Bitno mi je da svi budu zadovoljni onim što ja donosim na terenu”, zaključio je on.
M. Nikolić
































