Piše: Bojan Obrenić
Jer ako iko u ovom trenutku u crnogorskoj javnosti ne zaslužuje zvižduke – to je upravo Mujović.
Ne samo zato što je došao da oda poštu palim borcima i stane pred simbol borbe protiv fašizma. Ne samo zato što to nije bio politički, nego civilizacijski čin. Već zato što je gradonačelnik Saša Mujović svojim ponašanjem, od prvog dana mandata, pokazao da je antifašizam za njega stvar lične i institucionalne odgovornosti, a ne parade i fraza.
To što se danas desilo bilo je više o onima koji su zviždali – nego o onome kome su zviždali.
Gradonačelnik Mujović došao je da govori u čast jedne od najsvetijih tekovina Crne Gore – 13. jula, dana kada je Crna Gora ustala protiv okupatora. Bio je spreman da se pokloni sjenima boraca. Umjesto govora, dočekan je salvom uvreda. I umjesto sukoba – izabrao je tišinu. Vratio se među zvanice. Nije uzvratio. Ostao je dostojanstven. I to je antifašizam – ponašanje, ne parola.
A njegovih šest mjeseci na čelu Glavnog grada više govore o njegovom karakteru nego ijedan aplauz ili zvižduk. Pokrenut je veliki investicioni ciklus – kako javni, tako i privatni. Odblokirane su stotine projekata koji su godinama stajali. Danas je otvoren Bulevar Veljka Vlahovića, Bulevar Vojislavljevića počeo je da, se gradi je poslije dvije decenije obećanja. Grad je čistiji, uređeni su kvartovi, postavljeni su temelji za gradnju novih škola i vrtića, otvoreni novi parkovi. Pokazao je razumijevanje i obazrivost prema građanima Botuna, gdje je mogao upotrijebiti snagu države ali je izabrao dijalog.
Gradonačelnik je podržao KK Budućnost i FK Budućnost, jasno stavio do znanja da se neće igrati sa sportskim i identitetskim simbolima Podgorice. Pokazao je odgovornost prema svakom kvartu, prema svakom čovjeku. Ponekad i uz kritike – ali uvijek uz rezultat.
I zato zviždači mogu zviždati. To je njihovo pravo. Ali ako im je zaista stalo do antifašizma, do 13. jula, do slobode i dostojanstva –trebaju prepoznati kad neko stoji uz te vrijednosti i kada ih živi. Mujović nije zaslužio zvižduke. On je zaslužio – gromoglasan aplauz. Ne zbog funkcije, već zbog ponašanja. Ne zbog govora, već zbog djela.
