Prekomjerna upotreba i zagađenje vode moraju se hitno riješiti jer niko ne zna kada bi se cijeli sistem mogao urušiti, što bi imalo posljedice po mir i društvenu koheziju, upozorava glavni autor izvještaja, piše The Guardian.
Globalna nestašica
Sav život zavisi od vode, ali izvještaj otkriva da su mnoga društva dugo koristila vodu brže nego što se ona mogla prirodno nadoknaditi u rijekama i tlu. Takođe su prekomjerno iskorištavala ili uništavala dugoročne zalihe u vodonosnicima i močvarama.
To je dovelo do bankrota, pri čemu su mnogi ljudski vodni sistemi prešli tačku s koje se više ne mogu vratiti u prijašnje stanje. Klimatska kriza pogoršava problem topljenjem ledenjaka i izazivanjem naglih promjena između ekstremno sušnih i vlažnih perioda.
Rezultat je svijet u kojem 75% ljudi živi u zemljama klasifikovanim kao vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne, a dvije milijarde ljudi živi na tlu koje tone zbog urušavanja podzemnih vodonosnika.
Porast sukoba i kriza
Sukobi oko vode naglo su porasli od 2010. godine, navodi se u izvještaju. Velike rijeke, poput Kolorada u SAD-u i sistema Murray-Darling u Australiji, ne uspijevaju da stignu do mora, a eskalirale su i krizne situacije „nultog dana“ – kada gradovi ostaju bez vode, kao što je bio slučaj u Čenaju u Indiji.
Polovina velikih svjetskih jezera smanjila se od ranih 1990-ih, a čak su i države bogate vodom, poput Ujedinjenog Kraljevstva, u opasnosti zbog zavisnosti od uvoza hrane i drugih proizvoda za čiju je proizvodnju potrebna voda.
Profesor Kaveh Madani, koji je vodio izradu izvještaja, izjavio je: „Ovaj izvještaj govori neugodnu istinu: mnogi kritični vodni sistemi već su u bankrotu. Izuzetno je hitno jer niko ne zna tačno kada bi se cijeli sistem urušio.“
Festival „Biser Jadrana“ 2026. raspisao konkurs za najbolju kompoziciju u kategoriji pop, zabavne i mediteranske muzike
Objavljen prvi trejler za “Kuću zmaja 3”: Izdaje i velika bitka
Budvanske poklade održane po planu uprkos jakoj kiši
Uticaj na globalnu opskrbu
Oko 70% slatke vode koju ljudi koriste odlazi na poljoprivredu. Madani je rekao: „Milioni poljoprivrednika pokušavaju da uzgoje više hrane iz smanjujućih, zagađenih ili nestajućih izvora vode. Vodni bankrot u Indiji ili Pakistanu, na primjer, takođe znači uticaj na izvoz riže u mnoga mjesta širom svijeta.“
Prema izvještaju, više od polovine globalne hrane uzgaja se u područjima gdje su zalihe vode u opadanju ili nestabilne. Prekomjerno iskorištavanje podzemnih voda uzrokovalo je slijeganje gradova širom svijeta. Rafsandžan u Iranu tone za 30 cm godišnje, Tulare u SAD-u za oko 28 cm, a Meksiko Siti za oko 21 cm godišnje. Pogođeni su i drugi veliki gradovi poput Džakarte, Manile, Lagosa i Kabula.
Među najvidljivijim znakovima vodnog bankrota, navodi se u izvještaju, jeste 700 vrtača koje prekrivaju intenzivno obrađivanu ravnicu Konja u Turskoj. Čovječanstvo je takođe drastično smanjilo količinu dostupne vode uništavanjem prirodnih zaliha, poput močvara, i zagađivanjem vodenih tokova. U posljednjih pet decenija uništena su močvarna područja veličine Evropske unije.
Potrebna temeljna promjena
Izvještaj poziva na temeljno preispitivanje načina na koji se voda štiti i koristi širom svijeta. To bi uključivalo smanjenje prava i zahtjeva za zahvatanje vode kako bi se uskladili s današnjom degradiranom opskrbom, te transformaciju vodno intenzivnih sektora poput poljoprivrede i industrije.
„Upravljanje vodnim bankrotom zahtijeva iskrenost, hrabrost i političku volju“, rekao je Madani. „Ne možemo obnoviti nestale ledenjake niti ponovo napuhati akutno zbijene vodonosnike. Ali možemo spriječiti dalje gubitke i redizajnirati institucije kako bismo živjeli unutar novih hidroloških granica.“
Tshilidzi Marwala, podsekretar UN-a, dodao je: „Vodni bankrot postaje pokretač krhkosti, raseljavanja i sukoba. Pravedno upravljanje njime sada je ključno za očuvanje mira, stabilnosti i društvene kohezije.“
Reakcije struke
Profesor Albert Van Dijk s Australijskog nacionalnog univerziteta, koji nije učestvovao u izradi izvještaja, rekao je da je izazov održivog upravljanja vodom vrlo stvaran, iako bi on radije koristio opis kolapsa ili sistemskog neuspjeha umjesto bankrota. „Povećana varijabilnost je jednako veliki problem kao i nestašica“, rekao je.
„Ponekad je ukupno dostupno više vode, ali ona sve češće dolazi u naletima, na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme.“
Dr Džonatan Pol sa Univerziteta u Londonu izjavio je: „Izvještaj razotkriva loše postupanje čovječanstva s vodom koje ugrožava održivost ‘vodenog ciklusa’ kao koncepta. Slon u sobi, koji se izričito pominje samo jednom, jeste uloga masovnog i nejednakog rasta stanovništva u pokretanju tolikog broja manifestacija vodnog bankrota.“
